Što je mekše od vode?
Što je tvrđe od kamena?
Ipak, meka voda dubi tvrdi kamen.
(Ovidije)
Foto: National Geographic
Da je Golanska visoravan bilo gdje, osim na Bliskom istoku, ne bi značila ništa više od jednog geografskog mjesta. To je vulkanski plato, bez nekih posebnih prirodnih resursa i ograničenih ekonomskih mogućnosti.
No, Golanska visoravan je polivena krvlju, a nalazi se između dugogodišnjih neprijatelja Izraela (u čijem je posjedu danas) i Sirije (koja ga želi natrag). Visoravan na visini od 900 metara, je 64 kilometra dugački plato, koji ima daleko veće političko značenje, nego što bi u normalnim prilikama trebala imati. A danas, u jeku mirovnih pregovora, ta važnost još se više uzima u obzir.
Poslije I. svjetskog rata visoravan postaje dio sirijskog teritorija, no nakon Šestodnevnog rata 1967. godine postaje izraelski teritorij. Iz naselja na Golanu pobjeglo je tada 70 000 ljudi.
Danas se dvije zemlje spore i o pravima na rijeku Jordan, čiji je izvor na sjevernom dijelu Golana. Poslije rata 1967. godine, Izraelci su započeli s naseljavanjem i danas gotovo 15 000 Izraelaca živi u ovom dijelu Golana.
Za Siriju, povratak Golanske visoravni je pitanje nacionalnog ponosa. Za Izrael, skupa cijena za mir koju moraju platiti u ovom području.
Strateška važnost
Satelitska snimka Golanske visoravni: plodna dolina Hula i područja Galileje na zapadu i 25 milja neplodnog tla prema Damasku. Galilejsko more (7 milja široko i 13 milja dugo) daje gotovo 30 % izraelske pitke vode.
Od svih potreba koje milijuni stanovnika na Bliskom Istoku imaju, ona za pitkom vodom svakako je najizraženija. Posebice stoga jer vode nema dovoljno.
Cijelo, ne baš plodno područje se suočava s problemom nedostatka vode, a i u prošlosti je upravo voda, točnije borba za nju, uzrokovala mnoge krvave razmirice među susjedima.
Izrael se zbog vode svađa sa Sirijom, Libanonom i Jordanom te Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO).
Sirija i Irak zajedno s jedne strane, u neprijateljstvu s Turskom, na drugoj strani, u borbi za tok rijeke Eufrat.
Zbog populacijskog buma kriza raste, posebice jer među zemljama tog područja vlada stalno nepovjerenje i sumnja.
Bliskoistočne svađe oko vode su zbog povijesnog stanja tokova rijeka.
Prije tridesetak godina rijeka Barade je bila jedna od najljepših rijeka u Siriji. Sada je to rijeka samo po imenu, i k tomu iznimno zagađena.
Pa ipak, bilo je vremena kada je rijeka Barade davala svoju vodu žiteljima najstarijeg grada na svijetu - Damasku. Danas stanovnici ovog grada ovise o slabim potocima na okolnim brežuljcima.
Alepo, drugi sirijski grad po veličini jedva preživljava s vodom, koja se cijevima dovodi iz Eufrata (iz mjesta mjesec dana jahanja na devi udaljenog od Alepa).
Vojni stratezi su još 1997. godine konstatirali da bi Izraelci oba ova dovoda vode u Alepo mogli uništiti jednim zračnim napadom.
Ankica ČIŽMEK
