Neka nova Amerika
Za cijelog trajanja konvencije Republikanske stranke oštro je kritizirana sadašnja Clintonova administracija kao i način na koji je vođena sadašnja američka vanjska politika. Prema republikancima, demokrati su Ňprokockali utjecaj SAD-a u svijetuÓ, a godinama i desetljećima teško stjecani politički kapital i dalje se rasipa nepovratnom brzinom. Poruka upućena prije svega američkoj javnosti da pred Bushom mlađim, ako bude izabran za novog predsjednika u studenom ove godine ove godine stoji teška i izazovna zadaća - povratak povjerenja svijeta u lidersku ulogu Amerike.
S posebnom žestinom prema demokratima i osmogodišnjoj vladavini Clintonove administracije osvrnuo se i bivši američki državni tajnik George Schultz. ŇDemokrati su zloporabili američku snagu i oslabili njezin kredibilitet praznim prijetnjama kao i nizom vojnih angažiranja bez jasnog cilja na kriznim žarištima diljem svijeta. Krajnji ishod takve politike je da su mnogi američki saveznici izgubili povjerenje u SAD i najvjerovatnije neće više slijediti vodstvo WashingtonaÓ, rekao je Schultz.
Zaista, pred novom američkom administracijom stoji izazovna zadaća. Spoznaja da se posthladnoratovski svijet radikalno izmijenio od te iste administracije zahtijeva novu odlučnost i novi pogled. Povratak liderske uloge SAD-a u svijetu zahtijeva nužno mijenjanje i Amerike, ali i povratak tradicionalnim vrijednostima kad su u pitanju saveznici. Onaj tko pretendira na svjetsko liderstvo mora odgovoriti na slijedeće pitanje - kako vladati u svijetu velikih (Rusija i djelomice EU, Kina, Indija), srednjih (Velika Britanija, Francuska, Njemačka ...), i malih (S. Koreja, Libija, Irak, Iran ...) sila. Zadaća nije nova. S njom se suočila i Clintonova administracija ulaskom demokrata u Bijelu kuću 1992. U tom trenutku euforije nakon sloma bivšeg SSSR-a izazov se samo naslućivao. Danas je on već jasna prijetnja. O težini i svim izazovima te zadaće možda najbolje govori sljedeći detalj. Tijekom obraćanja Busha mlađeg na skupu republikanaca kad on uz oštre kritike upućene demokratskoj administraciji i njezinoj vanjskoj politici, blago ismijavanje svog protukandidata Al Gorea ipak štedi Clintona i iskazuje mu svojevrsno priznanje.
Suočavanje s tri granična problema
Tri granična rješenje koja otvaraju put ponovnom američkom liderstvu u XXI. stoljeću s kojima će se suočiti Bush mlađi ako uđe u Bijelu kuću su: prvo, priznanje nemogućnosti rješavanja spomenute zadaće; drugo, povećanje dotoka informacija i drugih resursa neophodnih za njezino izvođenje; i treći, da utječe na promjenu zadaće u skladu s informacijskim, organizacijskim i drugim resursima koji mu stoje na raspolaganju za njezino izvođenje kako bi se ipak dosegnuo postavljeni cilj.
Ako uzmemo duh odlučnosti republikanaca iskazan u Philadelphiji prvo granično rješenje već sad se može odbaciti. Dva ostala govore već dovoljno sama po sebi, s tek maglovitim obrisima strategije kojom bi se trebao dosegnuti postavljeni cilj - učiniti Ameriku neupitnim svjetskim liderom.
Ni hegemon, ni gospodar, a ipak vlada svijetom
Ostvariti postavljeni cilj (vratiti lidersku ulogu u svijetu) zahtijeva poznavanje koordinata dosadašnjih globalnih probitaka kao i njihovih ugroza.
Kad se pokušava opisati američka moć, većinom se govori da je riječ o supersili, hipersili ili jedinoj preostaloj velikoj sili - federaciji 50 država od kojih one najjače se mogu usporediti s drugim većim silama. Oni kritičniji (i ilustrativniji) kažu da je riječ o moći čije postrojbe i diplomati, trgovci i bankari, tvornice i filmske kompanije, reporteri i snimatelji te zelene novčanice i kompjutori dominiraju cijelom planetom i malim dijelom Mjeseca.
Neobičnost u odnosu na svoje uzore iz povijesti u smislu države(a) gospodara kakve znamo iz XIX. i dobrog dijela XX. stoljeća ogleda se u sljedećem paradoksu - biti sila s imperijalnim statusom, a nemati imperij.
U početku prošlog mjeseca u Zagrebu, Frederic Jameson, ugledni američki intelektualac i teoretičar kulture u izrazito kritičkom tonu govorio je o Ňameričkom novom imperijalizmuÓ u okviru svog predavanja ŇGlobalizacija i politička strategijaÓ. Prema Jamesonovu mišljenju postoji pet ključnih strateških aspekata ili razina globalizacije: tehnologija, politika, kultura, ekonomija i socijalna razina. Za njega je zabava, uz hranu i oružje najprofitabilniji američki proizvod. I bez obzira koliko bili to spremni osuditi, ostati ravnodušni ili čak i podržati, riječ je o ničemu drugom do američkom pragmatizmu i poduzetnosti - iskoristiti opće stanje globalnog duha. Proizvodi i prodaje se ono što najbolje ide.
Prema tome, ona (SAD) samo je još jedna u nizu, ali i nova vrsta svjetske sile koja tradicionalna sredstva dominacije zamjenjuje tehnologijom, ekonomijom i medijima (su ništa drugo do sredstva dominacije) ali uz prilično dragovoljan pristanak onih kojima se dominira, ne samo političkih elita, već i milijunskih masa iz sastava potrošačkog društva. Upravo je to svijet koji živimo sa svom onom tihom prisilom u smislu blagodati tehnologije o kojoj postajemo sve veći ovisnici, na koju dragovoljno pristajemo, i koje se nismo spremni tek tako odreći. Tko je gospodar tih nježnih poluga prisile (blagodati civilizacije) je ono što nas svakodnevno neopterećuje kad vozimo automobil, ne čekamo u redu za benzin, palimo svjetlo u stanu, koristimo se Internetom i mobitelom, ili možda sanjamo kako ćemo biti turisti na putovima Ňzvjezdanih stazaÓ.
Linearnost u nelinearnosti?
Ovakva sadašnjost, njezina održivost i daljnje unaprjeđenje te budućnost američke politike s liderskom ulogom SAD-a u takvom okruženju je upravo nešto o čemu se raspravlja s one strane Atlantika. Upletenost u današnji svijet preko multinacionalnih kompanija i novih tehnologija zahtijeva i novu odgovornost i upravo je to predmet žestoke bitke koja se vodi između demokrata i republikanaca. I jedni i drugi su svjesni da povlačenje s diplomatske i vojne pozornice nije više moguće bez katastrofalnih posljedica kako za američku naciju tako i za globalnu javnost. Govoriti u relacijama regresivnog izolacionizma ili avanturističkog intervencionizma smatra se nedostatnim. Novi republikanci predvođeni Bushom mlađim izražavaju spremnost na internacionalizam s motom: sigurnost nacije, njezina obrambena moć i osnaženje ideala američke demokracije. Odgovor na pitanje hoće li svijet u kojem Amerika nastoji biti lider biti jednopolaran ili višepolaran - ostati apsolutni gospodar ili dijeliti odgovornost s još nekoliko zemalja ili blokova zemalja, nije još na vidiku. U svom osvrtu na Ňamerički novi imperijalizamÓ Frederic Jameson smatra da su SAD cijelom svijetu uspjele nametnuti svoju ulogu globalnog policajca koji štiti američku verziju definicije ljudskih prava, modele demokracije i izbore razvijene prema američkom uzoru te, naravno, tržišnu ekonomiju i potrošačku kulturu za sve. No zaboravlja se da upravo zbog ovog posljednjeg se pristaje ili ide u paketu s onim manje popularnim. Također zaboravlja se ili ne poznaje bit globalizacije čija moć leži u velikim financijskim tržištima i centrima koja dobro poznaju njome se maksimalno koriste - ovisnost svijeta (nacionalnih ekonomija) o onome što se pogrešno naziva strana financijska ulaganja (ispravno glasi globalna financijska ulaganja). Uz dodatnu napomenu koju ističe i Frederic Jameson da su globalna financijska tržišta već sad autonomna i ne više toliko izravno vezana uz SAD.
U toj novoj velikoj igri moći neki će Ameriku vidjeti kao paravan, drugi kao stvarnog protagonistu koji pod barjakom globalizacije prijeti svijetu i nacionalnom suverenitetu, a treći kao nekoga tko vodi tuđe bitke i ratove.
No i dalje ostaje pitanje jednopolarni ili višepolarni svijet ili optimalna ravnoteža (nova bipolarna podjela) s postupnim jačanjem novih blokova kako bi se održao red i materijalni progres na čitavoj planeti uz uvažavanje osobitosti kako na razini pojedinca tako i države.
Condoleezza Rice, budući savjetnik za sigurnost Busha mlađeg ako on pobijedi na predsjedničkim izborima kaže: ŇMir svoje jamstvo ima u snaziÓ. Republikanska konvencija je odaslala nekoliko signala. Onaj najvažniji je da će se svijet morati pripremiti na oštriji nastup na vanjskopolitičkom planu jedine preostale supersile. Moto republikanaca je: nema ispraznih prijetnja, nema više nesigurne diplomacije, nego postoje jasne definicije američkih interesa i dosljedno djelovanje. Na prvom mjestu i iznad svega je Amerika (America first).
U tom smislu preinaka ugovora ABM iz 1972. godine (republikanska skuplja i demokratska jeftinija varijanta) nije nikakva reciklaža rata zvijezda već odlučnost da se problem u skladu s informacijskim, organizacijskim i drugim resursima (treće granično rješenje) postavi naglavačke. Bush mlađi i njegov savjetnički tim smatraju da Amerika ima snage za tako nešto. Da je povučen ključni potez u novoj globalnoj strategijskoj igri govori i prijedlog Ňograničenih korakaÓ u izgradnji novog antiraketnoga sustava koje će sadašnji ministar obrane Whilliam Cohen predložiti Billu Clintonu.
Po svemu sudeći odluka o Ňpodizanju svemirskog štita i otpočinjanje novih ratova zvijezdaÓ prepušta se novom predsjedniku i novoj administraciji.
Tihomir Bajtek
