Posjedovanje balističkih raketnih sustava od strane većeg broja nerazvijenih zemalja i zemalja u razvoju, u kojima ne postoji demokratski sustav upravljanja oružanim snagama i strategijskim sustavima, predstavlja veliku opasnost za narušavanje strategijskog odnosa snaga na području Srednjeg istoka i Azije na kojima se nalaze najvažnija svjetska nalazišta nafte i plina i na kojima živi najveći dio svjetskog pučanstva. Premda trenutačno većina nerazvijenih i zemalja u razvoju programe razvoja i usvajanja tehnologije balističkih raketnih sustava provodi zbog povećanja regionalne moći, činjenica da bi njihov razvoj mogao rezultirati nastankom oružnih sustava sposobnih za izvođenje interkontinentalnih kopnenih napada ili napada na infrastrukturu u svemiru, dovodi do potrebe razvoja odgovarajućeg sustava zaštite ne samo od strane onih prema kojima su takvi programi trenutačno upereni već i cjelokupne međunarodne zajednice. U svjetlu toga rasprave i najave o intenzivnijem radu na razvoju programa balističke zaštite u SAD, njegovoga mogućeg proširenja na cjelokupnu EU, te putem suradnje s Rusijom i na veliki dio Euroazije, predstavljaju pozitivan iskorak usmjeren prije svega na povećanje ukupne stabilnosti međunarodnog sustava i smanjenja opasnosti od izbijanja interkontinentalnih asimetričnih sukoba.