Foto: Time/Reuters

Pristajanjem na sporazum iz Šarm el-Šeika otkonjena je mogućnost izbijanja najgorega bliskoistočnog scenarija, ponavljanja rata između Izraela i susjednih arapskih država. Uloga Egipta u tome je bila presudna. Arapska koalicija bez sudjelovanja egipatskih oružanih snaga nije sposobna vojno poraziti Izrael. Zbog toga je ponašanje Egipta, ili bolje rečeno egipatskog političkog vodstva na čelu s predsjednikom Mubarakom, ključna varijabla sadašnje i budućih kriza u odnosima Palestinaca i Izraela

Odluka egipatskog vodstva o potrebi prestanka nasilja i smanjenja napetosti između Palestinaca i Izraela motivirana je s dva ključna čimbenika. Prvi od njih vezan je uz održavanje ubrzanih lokalnih izbora. Bez obzira što bi vjerojatno bio dobro prihvaćen kod onog dijela biračkog tijela koje smatra da je Izrael isključivi krivac za nastale sukobe između Palestinaca i Izraela, jednostrani prekid mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela značio bi otvoreno priznanje kako je odluka sadašnjega egipatskoga političkog vodstva koje ga je potpisalo bila štetna. To bi radikalnim političkim strankama pružilo dodatni prostor i potpomoglo stvaranju uvjerenja u narodu kako je mir između Izraela i Arapa stvarno nemoguće ostvariti. Osim te unutarnjepolitičke dimenzije, jednostrani raskid mirovnog ugovora između Egipta i Izraela imao bi i duboke vanjskopolitičke posljedice koje bi također oslabile položaj sadašnje Mubarakove vlade i njega osobno. To je stoga što bi izostanak vojne i svake druge vrste pomoći koju sadašnje egipatsko vodstvo dobiva od SAD-a također doveo do slabljenja njegovih pozicija na predstojećim lokalnim izborima. U svjetlu takvih okolnosti odluka egipatskog vodstva o potrebi obavljanja pritiska na palestinskog vođu Arafata i njegove suradnike posve je razumljiva, pogotovo ako se uzme u obzir da je bila koordinirana s američkim pritiscima na izraelskog premijera Baraka i njegove suradnike. Bez tih koordiniranih pritisaka, palestinska i izraelska delegacija najvjerojatnije se ne bi mogla dogovoriti oko potpisivanja sporazuma iz Šarm el-Šeika, što bi zasigurno dovelo do nastavka i širenja postojeće krize iz Izraela na ostale arapske zemlje.