Foto: Jane's/JIR

Indijska raketa Agni II

U današnjim uvjetima tržišno orijentiranoga globalnoga gospodarstva, mogućnosti raspolaganja novim tehnologijama postaju sve jednostavnije i veće. Kao rezultat toga, razmjena i transferi najsuvremenijih komercijalnih tehnologija iz razvijenih u nerazvijene zemlje već su doveli do toga da svemirsku tehnologiju posjeduju i neke zemlje u razvoju. Nažalost, osim pozitivnih posljedica takvi trendovi izazivaju i one negativne koji proizlaze iz činjenice da povećanje dostupnosti najsuvremenijih komercijalnih tehnologija u pravilu dovodi i do povećanja dostupnosti najsuvremenijih vojnih tehnologija

Smanjenje troškova i vremena potrebnog za razvoj vojnih sustava, koje nastaje kao posljedica oživotvorenja spomenutog pravila, povećava mogućnosti za razvoj balističkih raketnih sustava i od strane onih zemalja koje ne rapolažu sa znatnim financijskim i znanstvenim kapacitetima. Zbog toga, razvoj taktičkih i strategijskih balističkih raketnih sustava već nekoliko godina predstavlja jednu od najbrže rastućih vojnih i političkih ugroza održanja postojeće stabilnosti međunarodnog sustava. Naglo povećanje svjetske trgovine i eksplozivni razvoj informacijskih tehnologija potiču globalnu razmjenu najrazličitijih znanstvenih, tehničkih i tehnoloških informacija. Takav trend u komercijalnom sektoru nerijetko prati i sve veća dostupnost povjerljivih informacija vezanih uz tehnologije koje svoju primjenu nalaze u oružanim snagama i sustavima nacionalne sigurnosti. Razloga za takvo stanje je više, a najvažniji su nedostatak provođenja propisa u svezi kontrole izvoza suvremenih tehnologija od strane najrazvijenijih zemalja u kojima se one proizvode i/ili samo koriste, porast proizvodnje tzv. dualnih tehnologija, ostvarenje ekonomske koristi od prodaje komponenti i sustava koji svoju primjenu nalaze u balističkim raketnim sustavima, skidanje tajnosti s velikog broja informacija koje se mogu iskoristiti za proizvodnju balističkih raketnih sustava i oružja za masovno razaranje, te nedostatak kontinuiranog izvođenja protumjera iz domene zaštite industrijskih i vojnih tajni. Koliko je takav splet okolnosti pogodovao širenju i usvajanju tehnologije balističkih raketnih sustava od strane velikog broja zemalja najbolje se vidi iz naglog povećanja broja zemalja koje te tehnologije posjeduju. Od hladnoratovskih otprilike dvadeset zemalja koliko ih je posjedovalo balističke raketne sustave na kraju osamdesetih godina taj se broj danas popeo na blizu pedeset i ima tendenciju daljnjeg porasta. Dostupnost nabave raketnih lansera i raketa na međunarodnom tržištu toliko je danas velika da se smatra da s njima već raspolažu i pojedine kriminalne i terorističke organizacije poput npr. ruske mafije, Hezbollaha ili saudijskog šeika Bin Ladena.
Premda trenutačno najveći broj tih sustava spada u one dometa do 600 kilometara, razvoj dalekometnih sustava na kojem radi veliki broj zemalja, dovodi do stalnog povećanja njihova dometa, te samim tim i broja potencijalnih žrtava. Budući da se većina danas masovno proizvedenih obrambenih sustava nije sposobna učinkovito nositi sa spomenutom ugrozom, razvoj proturaketne obrane predstavlja jedan od prioriteta ne samo vojne nego i političke stabilnosti postojećega međunarodnog sustava. Povećanje interesa političke zajednice za spomenuti problem, te razvoj velikog broja novih proturaketnih obrambenih doktrina, potvrđuje kako je spomenuta spoznaja sve više prisutna u najvišim političkim i vojnim krugovima najrazvijenijih zemalja.