Objava povjerljivog izvješća o ubrzanju negativnog trenda povećanja financijske i organizacijske prenapregnutosti postojećeg sustava
UN-ovih mirovnih misija, zbog kojeg bi već ove zime moglo doći do kolapsa nekoliko od trenutačno 14 aktivnih misija, dovodi do potrebe neizostavne i brze preobrazbe postojećeg modela stabilizacije međunarodnih kriznih žarišta koji rabe UN i velike sile

Porast broja sukoba, ljudskih žrtava i materijalnih šteta nastalih u različitim sukobima tijekom posljednjih nekoliko godina, potvrđuje kako se postojeći UN-ov sustav stabilizacije međunarodnih kriznih žarišta, prema kojem se mirovne misije pokreću na temelju postizanja formalnih i slaboobvezujućih konsenzusa glavnih članica UN-a, u strategijskom smislu pokazao nedostatnim. Nejasna prava i obveze koje prema sudionicima u mirovnim operacijama proizlaze iz najčešće širokim konsenzusom usvojenih rezolucija UN-a, omogućuju nepovoljno povećanje razlika u pogledu mogućnosti ostvarenja interesa velikih i regionalnih sila prema njihovom rješavanju. Nepredviđeno povećanje broja i opsega mirovnih misija, te stalni nedostatak financijskih sredstava za njihovo izvođenje, samo su izravna posljedica takvog stanja u kojemu načini rješavanja sukoba i krajnji ishodi mirovnih misija sve manje ovise o ponašanju neposrednih sudionika, a sve više o odnosima i interesima između velikih i regionalnih sila.
Budući da je rješavanje sigurnosnih problema u takvim multipolarnim uvjetima koje karakterizira postojanje relativno velikog broja utjecajnih "sila" iznimno složeno, zaustavljanje postojećega negativnog trenda povećanja nestabilnosti međunarodnog sustava sve je manje moguće bez poduzimanja važnijih promjena unutar samog sustava. To je stoga što promjena sadašnjeg stanja, u kojem se umjesto strategijskog rješavanja sigurnosnih problema i uspostave trajne stabilizacije stanja sve veći broj UN-ovih misija pretvara u rješavanje svakodnevnih taktičkih zadaća i održanje kakvog-takvog krhkog primirja, i to ne samo između formalno sukobljenih strana već i regionalnih i velikih sila, nije moguća bez preobrazbe kako UN-a tako i odnosa između velikih sila. Koliko je to važno i do kakvih bi sve posljedica mogao dovesti nastavak sadašnjega nepovoljnog stanja, razvidno je iz primjera UN-ove misije na Kosovu (UNMIK-a) koja se zbog financijskih i drugih teškoća već sada nalazi u teško rješivim organizacijskim i sigurnosnim problemima. Nedostatno financiranje UN-a i izbjegavanje podmirenja deklarativno preuzetih obveza drugih međunarodnih organizacija sve ozbiljnije prijete održanju sadašnje misije UN-a na Kosovu. Trenutačno, spomenuti financijski problemi onemogućavaju podmirenje računa za električnu energiju, koja se nakon NATO-ve prošlogodišnje vojne intervencije protiv SRJ više ne proizvodi na Kosovu nego uvozi iz inozemstva, i podmirenje plaća pripadnika Kosovskoga zaštitnog korpusa (Kosovo Protection Corps - KPC), civilnih snaga zaduženih za održanje reda na Kosovu najvećim dijelom sastavljenog od pripadnika OVK-a. S obzirom da pripadnici KPC od siječnja ove godine nisu dobili plaću i da nije nerealno očekivati kako bi se takvo stanje moglo nastaviti sve do početka sljedeće godine, opasnosti da se KPC ponovno transformira u OVK-a sve su izraženije, tim više ukoliko se ne riješi spomenuti problem isporuke električne energije i Kosovo ovu zimu dočeka u mraku. Budući da financijske i druge probleme slične spomenutim na Kosovu, UN jednako tako doživljava i u Istočnom Timoru, Sijera Leoneu, Bliskom istoku i drugdje, mogućnosti za narušavanje globalne stabilnosti i ostvarenje uskopojedinačnih interesa pojedinih naizgled malo utjecajnih međunarodnih čimbenika naglo su se multiplicirale i narasle do tako velikih razmjera koje je već sada vrlo teško, a u pojedinim slučajevima i nemoguće kontrolirati uporabom postojećih mehanizama međunarodne sigurnosti.