Uzevši u obzir prednosti i nedostatke protubalističkih raketnih sustava smještenih na moru i kopnu razvidno je kako na sadašnjem stupnju tehničkog razvoja i jedni i drugi posjeduju brojne tehničke i operativne prednosti i nedostatke. Zbog toga se kao kratkoročno gledano najpovoljnije rješenje protubalističkoga raketnog sustava pokazuje kombinacija brodskih i kopnenih protubalističkih raketnih sustava, u kojoj brodski sustavi osiguravaju prije svega veću fleksiblnost ukupnoga protubalističkog sustava

Nagli porast broja operativnih balističkih raketnih sustava dovodi do porasta vojne i političke ugroze temeljene na mogućnosti njihove učinkovite primjene u suvremenim sukobima. Glavni izvor ugroze pritom ne predstavlja sama raketa već bojne glave odnosno teret koji ona prenosi, a koji može biti namijenjen i za masovno razaranje na temelju raspršavanja kemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja. Mogućnost prenošenja većeg broja bojnih glava naoružanih oružjem za masovno razaranje, koje se mogu izbacivati iznad vrlo velikog područja preleta rakete, dovodi do toga da danas upravo balističke rakete predstavljaju najrazornija sredstva vojne tehnike. Osim s područja potencijalnog neprijatelja, primjena balističkih raketnih sustava moguća je i s ratnih brodova, podmornica, zrakoplova, te područja drugih zemalja, koje potencijalni neprijatelj može zlouporabiti s ciljem izazivanja iznenađenja ili smanjenja zahtijevanog dometa. U usporedbi s drugim bojnim sredstvima, balističke rakete predstavljaju najjeftnija i zbog visokog stupnja preciznosti najučinkovitija sredstva vojne tehnike sposobna za izvođenje zadaća vojno-političke ugroze ili odvraćanja usmjerenog prema potencijalnom neprijatelju.
Većina balističkih raketa koje se danas nalaze u razvoju ili su već u operativnoj uporabi kod manje razvijenih zemalja, temelji se na sovjetskom balističkom sustavu tipa Scud izrađenom na temelju njemačke rakete V-2 razvijene tijekom II. svjetskog rata. Koristeći vanjsku pomoć i znanje velikog broja raketnih stručnjaka iz bivšeg SSSR-a, veliki broj zemalja u razvoju već danas posjeduje solidnu raketnu infrastrukturu koja im omogućuje povećanje dometa i preobrazbu postojećih raketnih sustava kratkog dometa tipa Scud u raketne sustave puno većeg pa čak i interkontinentalnog dometa većeg od 5500 km.