Foto: Jane's Defence Weekly

Potreba za razvojem raketnih sustava za proturaketnu obranu pojavila se istodobno s pojavom prvih balističkih raketa V2 u operativnoj uporabi tijekom II. svjetskog rata. Britanci koji su trpjeli najveće štete i gubitke djelovanjem novog oružja i koji su se uspješno suprotstavljali djelovanju prvih krstarećih raketa V1, dali su i prvo idejno rješenje za proturaketnu obranu raketama. No, tehnološka razina industrije tog vremena i njezina angažiranost proizvodnjom drugih ratnih potreba onemogućile su praktičnu primjenu, pa čak i eksperimentiranje proturaketnim raketnim sustavom

Prva desetljeća nakon II. svjetskog rata donijela su relativno brz napredak u razvoju raketnog naoružanja. Ono je samo desetak godina nakon okončanja II. svjetskog rata, bilo u mogućnosti doseći bilo koju točku na Zemlji, no posjedovale su ga samo dvije supersile - SAD i SSSR. Potencijalno izravno ugrožene jedna od druge obje zemlje razvijaju stacionarne i polustacionarne proturaketne sustave isključivo namijenjene za obranu vlastitih najvažnijih dijelova države. Kako su bili od strategijske važnosti za svaku od supersila ubrzo su dobili opći epitet strategijski, te se i danas uglavnom tako spominju i tretiraju.
Potkraj šezdesetih i sedamdesetih godina obje supersile intenzivno razvijaju i raketne sustave taktičke namjene koje bi potencijalno bili uporabljeni samo na jednom bojištu i ne bi izravno ugrožavali matične zemlje supersile. Supersilama su se u razvoju ovih vrsta balističkih raketa pridružile i druge visokorazvijene zemlje i Zapada i Istoka. Krug posjednika taktičkih balističkih raketa se sve brže povećavao, one su se počele rabiti i u lokalnim ratovima. Povećavao se i broj zemalja proizvođača taktičkih balističkih raketa, te on danas dostiže brojku od oko 20 zemalja. Kako se povećavao broj korisnika taktičkih balističkih raketa tako je rasla i potreba za proturaketnim raketnim sustavima za obranu snaga na bojištu od raketnih napada. Naravno, supersilama i prostranstvom velikim zemljama ovakvi sustavi su uglavnom potrebni za taktičku namjenu jer strategijskim proturaketnim sustavima štite matičnu teritorij, ali prostorno malim zemljama oni predstavljaju strategijsku proturaketnu obranu.
Tijekom osamdesetih godina konstruirani su ili se uvode u operativnu uporabu protuzrakoplovni raketni sustavi čije se mogućnosti penju do približno potrebnih za proturaketnu taktičku obranu.