Zaštita od interkontinentalnih balističkih raketa (IBR) spada u najsloženije zadaće te vrste. Ujedno, budući da su IBR u pravilu naoružane nuklearnim bojnim glavama, njihovo presretanje i uništavanje na sigurnoj udaljenosti od iznimne je važnosti za napadnutu stranu

Problematika zaštite od IBR aktualna je otkad su one postale operativne u većem broju (ranih šezdesetih godina). No, tadašnji sustavi navođenja bili su daleko od mogućnosti da odgovore toj zadaći, pa se počelo intenzivno raditi na njima.
Danas su IBR glavni oslonac strateških nuklearnih snaga sa znatno povećanim mogućnostima s obzirom na starije tipove. Sustavi navođenja IBR posebno su uznapredovali, pa je današnja preciznost pogađanja ispod 100 m CEP (circular error of probability - polumjer kruga s ciljem u središtu za koji postoji 50 postotna vjerojatnost pogađanja) uz domet od 12.000 km, navođenje je potpuno neovisno od trenutka lansiranja, a sustavi s više nezavisno vođenih bojnih glava znatno povećavaju učinkovitost. Kod takvih sustava IBR je opremljena platformom koja nosi više bojnih glava (moguće i više od deset, iako je sporazumom START 2 taj broj ograničen na osam) koje se u određenom trenutku od nje odvajaju i svaka upućuje prema svom cilju. Maksimalne visine leta prelaze 1000 km iznad tla, a brzine nailazećih bojnih glava su veće od 7 km/s.
Iz svega navedenog se vidi je da je njihovo presretanje i uništavanje iznimno teško, a vrlo je važno da bude maksimalno učinkovito, budući da svaki neuspješan pokušaj ima krajnje teške posljedice za napadnutu stranu. Kako je u vrijeme rada na prvim antibalističkim sustavima bilo nemoguće postići izravni sudar presretača s bojnom glavom IBR, ili bar vrlo blisko mimoilaženje pri kojem bi se za njezino uništavanje mogao koristiti klasični eksploziv, preostala je jedino mogućnost da i presretači budu opremljeni nuklearnim bojnim glavama. Aktiviranjem te bojne glave u najbližoj točki mimoilaženja aktivira se i bojna glava IBR, a budući da se sve događa na velikim visinama (više desetaka do više stotina kilometara), bitno se umanjuje ili praktički poništava učinak na tlu.
No, to je tek završna faza koja je dio vrlo složenog sustava, praćenja i navođenja koji čini antibalističku zaštitu. U slučaju IBR jedino dovoljno učinkovito motrenje je iz satelita raspoređenih u zemljinoj orbiti koji neprekidno prate situaciju. U slučaju da se uoči lansiranje IBR, pokreće se radarski sustav koji prati njezin let, te se na posljetku daje zapovijed za presretanje.