Foto: JIR

Oblikovanje nove vanjskopolitičke strategije EU, temeljene prije svega na postizanju gospodarskih interesa, te predstojeća smjena u Bijeloj kući, donose sa sobom i nove mogućnosti utjecaja na pojedina krizna žarišta. Otvaranje prostora za nove inicijative i najava donedavno teško ostvarivih iskoraka EU prema svome širem okruženju izravna su posljedica upravo spomenutih događaja. Odluke Iraka i Irana o naplati nafte u europskoj valuti, Eurima, umjesto u američkim dolarima, pokazuju kako u novom globalnom gospodarskom nadmetanju koje se sve više vodi između EU i SAD, nije baš sve unaprijed riješeno

Takvu spoznaju dodatno potvrđuju promjene na jugoistoku Europe, te naznake mogućeg pokretanja novoga bliskoistočnog mirovnog procesa sa značajnijom ulogom EU i Un-a. Činjenica da bi baš bliskoistočni sukob mogao u velikoj mjeri zaustaviti sadašnju vanjskopolitičku inicijativu EU započetu na širokom području od Afrike do istočne Azije dovodi do potrebe jačeg angažiranja EU i njenih saveznika u predmetnom sukobu. U uvjetima sve većeg rasplamsavanja izraelsko-palestinskog sukoba na terenu, priliku za takvo angažiranje predstavlja mogućnost pokretanja novoga mirovnog procesa temeljenog na uvažavanju novonastalih okolnosti na objema stranama. Potrebe za takvom inicijativom postoje na objema sukobljenim stranama, zbog čega njezino pokretanje već sada predstavlja neku vrstu imperativa bilo kakvog daljnjeg smislenijeg nastavka mirovnog procesa. Koliko je to neophodno potrebno, vidi se iz brzine širenja sadašnjeg sukoba i sve vidljivijeg spajanja relativno razdvojenih kriznih žarišta na Bliskom istoku i srednjoj Aziji. Sprečavanje povezivanja tih kriznih žarišta predstavlja jedan od glavnih vanjskopolitičkih prioriteta prije svega EU kojoj mogućnost povezivanja tih zarišta s onima na jugoistoku Europe predstavlja strategijsku prepreku širenju i napredovanju na istok. Intenzivna diplomatska aktivnost visokih dužnosnika EU tijekom posljednjih mirovnih pregovora između Izraelaca i Palestinaca u Šarm el- Šeiku, te učestale posjete njemačkih i francuskih visokih dužnosnika regiji predstavljaju jasne naznake novog smjera buduće europske politike u širem okruženju. Za razliku od EU koju daljnje produbljivanje krize na Bliskom istoku izravno ugrožava jer onemogućava proces njezinog daljnjeg širenja i pretvaranja u veliku silu, za SAD njegovo proširenje ne bi imalo tako velike posljedice. Dugogodišnje iskustvo SAD i Izraela u održavanju bliskoistočnog sukoba na razini koja nije dostatna za njegovo širenje izvan granica Izraela predstavlja u tom smislu veliku prednost koju bi SAD mogle iskoristiti. Naglo povećanje sukobljenosti gospodarskih interesa EU i SAD na širem području Bliskog istoka, Afrike i srednje Azije pokazuje kako takve pretpostavke nisu neosnovane.