Prvi asimetrični "rat" u povijesti svima je dobro znan, iako će ga malo tko tako nazvati ili prepoznati. Bio je to poznati biblijski sukob Davida i Golijata, sukob toliko neravnopravan i nesimetričan da se u njegov ishod nije moglo sumnjati, ukoliko se izuzme praćka

Stvarna globalizacija, liberalizacija nekad autokratskih država, privatizacija državnih funkcija, a nadasve revolucija u računarstvu, telekomunikacijama i mogućnostima prijenosa podataka bitno su izmijenile sigurnosnu situaciju u svijetu. U svakodnevni govor polako ulazi novi termin - nesimetrične ugroze. Termin odražava situaciju koja je sve prisutnija od ranih devedesetih, a bila je posve netradicionalna i nepoznata u proteklih nekoliko tisuća godina. To je situacija u kojoj država, pa i društvo u cjelini nije suočeno s teško naružanom i jakom vojnom silom na koju odgovara istom takvom već naprotiv s posve nesimetričnom ugrozom koja dolazi od slabog protivnika, skupine ljudi ili čak anonimnog pojedinca. Te ugroze ne donose opasnost da se, za nacije razvijenog svijeta, pretvore u veliki konvencionalni rat, ali predstavljaju jednaku, ako ne i veću opasnost za stanovnike i vlade tih država.

U ovom novom okolišu ugroze svijet je sučen s porastom sukoba niske razine jakosti. Akteri uključuju sve veći broj ekstremističkih skupina, a njihov arsenal uključuje kemijsko, biološko i radiološko (ne nuklearno) oružje. Posebnu kategoriju predstavlja ugroza napada u informatičkom, odnosno cyber-prostoru.

U svojim temeljima asimetrično ratovanje ima staro načelo po kojemu se pokušava iskoristiti vlastita komparativna prednost u odnosu na neku relativnu slabost neprijatelja. Asimetrična ugroza implicira da se jedna strana iz ovih ili onih razloga nije u stanju konfrontirati s protivnikom na konvencionalan način uporabom istih ili sličnih sredstava i oružja i zato bira asimetričan pristup.

Asimetrični napadi obično se koriste ranjivošću a mogu se manifestirati na razne načine, s taktičkim ili strateškim učinkom.

Na strateškoj razini iskorištavaju se strahovi civilnog stanovništva da oslabi potpora demokratskim procesima, "miniraju" vlade, suradnja, savezi ili partnerstva. Ugroze imaju jak psihološki ali i fizikalni učinak (primjerice stvaranje nepovjerenja u elektroničku trgovinu).

Na taktičkoj razini koriste se taktike kojima se razvijeni zapadni svijet teško suprotstavlja i koje je gotovo nemoguće spriječiti (primjerice, teroristički ili elektronički napadi na kritičnu nacionalnu infrastrukturu). Ugroze koje dolaze od terorističke aktivnosti, poremećaji gospodarstva, građanski neposluh i organizirani kriminal predstavljaju nesimetričan pristup konfrontaciji moćnijeg protivnika.

Vjerojatno je da će u budućnosti mnogi sukobi s kojima će se suočiti Zapad biti po svojoj naravi nesimetrični, štoviše može se očekivati da će dolaziti simultano iz različitih izvora. Primjerice posebno zabrinjava mogućnost da će klasični terorizam ili sukobi niske razine biti popraćeni cyber-napadima koji mogu oštetiti ili razoriti vitalne komercijalne, vojne ili vladine informacijske i/ili komunikacijske sustave. Na taj način neka zapadna svjetska sila može pretrpjeti golemu štetu od podučene, opremljene i ustrajne skupine ljudi. Učinci takvog napad su neizmjerno veći od sredstava uloženih u njega, a da i ne spominjemo nemogućnost adekvatnog odgovora. U tom svijetlu se naravno javlja i povećana potreba za obavještajnim aktivnostima koje bi mogle pravodobno upozoriti na moguće ugroze i pridonjeti njihovom sprečavanju. Pritom moderna tehnološka sredstva prikupljanja informacija više nisu tako učinkovita kao u slučaju prikupljanja informacija i nadzora kompatibilnog protivnika (satelitski nadzor i sl.), nego se više mora oslanjati na klasičan ljudski čimbenik.

Foto: JIR Napad kemijskim oružjem u Tokiu 1995.

Iako tehnološka i znanstvena razina razvijenog zapadnog svijeta raste brže nego u ostalom dijelu svijeta, to ujedno i povećava dostupnost tehnologija koje se mogu uporabiti protiv njega. Povećane mogućnosti i slobode putovanja, prijenosa znanja i informacija povećavaju mogućnosti asimetričnog ratovanja i imaju važan utjecaj na vođenje rata na svakoj razini od globalnog sukoba do terorističkih akcija. Skupine s izvorno inferiornom tehnologijom implementiraju taktike kojima je cilj onesposobljavanje superiornih tehnologija naoružanja i komunikacija. Informacijski se rat može uporabiti da se onesposobi kritične nacionalne infrastrukture razvijenog svijeta, uključujući računalne mreže koje mogu paralizirati komunikacije, transport, energetske sustave i industriju. Druge posebne aktivnosti, uključujući operacije upravljanja percepcijom i psihološko ratovanje mogu omogućiti iskorrištavanje međunarodnih medija da se oslabe ili uspore mogućnosti odlučivanja, što se primjerice dogodilo u sukobu na Kosovu. U najgorem slučaju nekonvencionalni napadi pojedinih specijalno izučenih skupina naoružanih kemijskim ili biološkim oružjem mogu imati katastrofalne posljedice.

Svjesno rastućih opasnosti Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država je nedavno upozorilo da je nesigurnost u nacionalnoj informatičkoj infrastrukturi stvorila "tunel ranjivosti", odnosno slabu i ranjivu točku dostupnu iz svakog dijela svijeta. Raščlambe u CIA također ukazuju na to da je informacijsko ratovanje jedna od dviju trenutačno najvećih ugroza američkoj nacionalnoj sigurnosti (druga je nuklearno, biološko i kemijsko oružje). To pruža mogućnost da se neprijatelj suprotstavi američkoj konvencionalnoj i nuklearnoj superiornosti i udari izravno na Sjedinjene Države.

Foto: JIR Razni gerilski pokreti će i u bližoj budućnosti biti elemnt destabilizacije malih država

No percepciju da su izvor nesimetričnih ugroza i mogućeg nesimetričnog rata protivnici Zapada koji nemaju znatnije vojne snage u bilo kojem segmentu srušio je nedavno publicirani niz studija kineskih vojnih krugova u kojima su upravo asimetrično ratovanje i srodne taktike identificirani kao ključ za uspjeh u (eventualnim) budućim sukobima za Zapadom, posebice Sjedinjenim Državama. Metode koje su pritom razmatrane uključuju hakerske akcije i uključivanje u mjesta na mreži, cyber-napade na financijske institucije i slično, a zahtijevaju povećanje kineskih mogućnosti za informatičko ratovanje.

Svjesni da se ne mogu suprotstaviti zapadu na istoj razini kad je u pitanju konvencionalno ili nuklearno oružje, kineski vojni krugovi počinju isticati razvoj informatičkih i cyber-tehnologija uključujući stvaranje računalnih virusa kao učinkovitog načina da se ako ne unište, a ono erodiraju protivnikove političke, gospodarske i vojne informacijske, zapovjedne i nadzorne infrastrukture. Na taj način prakticiranjem neograničenog ratovanja Kina bi možda mogla kompenzirati neravnotežu u klasičnom i nuklearnom naoružanju. Te studije ukazuju da bi se cyber-napadima odnosno informatičkim ratom neprijateljska nacija mogla dovesti u stanje socijalne panike i političke krize. Pritom se napad po mreži sinkronizira s puštanjem računalnih virusa koji bi paralizirali civilnu distribuciju električne energije, upravljanje prometom, financijske transakcije, telefonske i ostale komunikacije.