|
Piše dr. sc. Dubravko RISOVIĆ
U prvu pripada pribavljanje oružja masovnog razaranja. Na taj način regionalni sukobi niske razine mogu eskalirati. Čak i sama takve mogućnost bez stvarne uporabe oružja može dovesti do odgađanja vojne reakcije Zapada u nekom regionalnom sukobu. Drugu kategoriju čini uporaba cyber ili na njemu temeljenog ratovanja i pribavljanje određenih senzora visoke tehnologije, komunikacijskih ili oružanih sustava. To je strategija "malog igrača" u kojoj se cyber-oružja i sredstva rabe za uništenje ili prekidanje informacijskih sposobnosti vojnih i civilnih sustava i razaranje na informatici temeljenog gospodarstva i infrastrukture. U trećoj kategoriji je izbor okoliša sukoba koji ne odgovara uporabi jakih konvencionalnih snaga ili nuklearnog oružja kao što su primjerice gradovi, degradirajući na taj način sposobnost nalaženja i napadanja važnijih vojnih ciljeva.
Ove kategorije su postojale u jednom ili drugom obliku i ranije, ali su u proteklih nekoliko godina poprimile razmjere ozbiljne ugroze. U svjetlu toga glavni cilj obavještajnih i obrambenih zajednica u razvijenom svijetu postaje određivanje razine i tipa odgovora na asimetričnu ugrozu.
U navedenim kategorijama postoji niz zajedničkih čimbenika. Prvi je da svaka ugroza ima nekoliko mogućih kanal ostvarenja, odnosno načina "dostave" oružja do cilja. Pritom se domet, brzina i točnost brzo povećavaju i to u korist napadača. Klasična sredstva za dostavu kao što su zrakoplovi, rakete i slično ustupaju mjesto alternativnim sredstvima asimetričnog ratovanja: putnim torbama, komercijalnim vozilima, kuririma, javnom transportu, privatnim vozilima u zraku ili na moru. Nadalje, ugroza se povećava nabavom visokotehnoloških proizvoda- senzora, komunikacijske opreme i sličnih sustava. Iskorištavanje civilnih izvora poput Interneta, i komercijalnih satelita, kao i širenje naprednog oružja omogućuje bolje operacijsko planiranje, točnije ciljanje i daje prednost asimetričnom sudioniku sukoba. Osim toga, što možda zvuči malo ironično, zapadni svijet olakšava posao asimetričnim protivnicima oslanjanjem na velike količine informacija dostupnih preko uglavnom nereguliranog i nenadziranog interneta. Nacije i vlade zapadnih zemalja gotovo u potpunosti ovise o kritičnim nacionalnim informacijskim infrastrukturama koje predstavljaju izvrsne ciljeve asimetričnog napada. Ovisnost o informacijskoj tehnologiji pruža mogućnost informacijskih neprijateljskih operacija na raznim razinama. Opasnost informacijskih operacija iz cyber-prostora postala je evidentna prigodom napada na Internet tvrtke Yahoo, Amazon i E-bay tijekom 1999. i 2000. te s poznatim I LOVE YOU virusom koji je prema procjenama stajao zapadno gospodarstvo više od sedam milijardi dolara!
Direktor FBI-a Louis Freeh je u početku godine izjavio da je u protekloj godini broj cyber-napada u Sjedinjenim Državama udvostručen. Dok amaterski hakeri privlače pozornost javnosti i pune naslovnice, pravu opasnost predstavljaju profesionalci ili cyber-plaćenici. Taj se termin odnosi na vješte i izučene produkte vladinih agencija ili korporacijskih obavještajnih službi koji djeluju na slobodnom tržištu. Primjerice, kolumbijski narkokartel je najmio cyber-plaćenike da uspostave i održavaju sofisticiran sustav sigurnih komunikacija, dok u Amsterdamu gangsterske bande rabe profesionalne hakere da motre i prekidaju komunikacije i informacijske sustave policije. Dok hakeri amateri nemaju većeg razloga za kretanje, profesionalni hakeri mogu biti vrlo mobilni. Rusija i druge zemlje bivšeg Istočnog bloka su istrtenirale mnoštvo hakera i proizvele mnogo informacijskog oružja raznih namjena. Primjerice, oružje s usmjerenom energijom koje će "spržiti" svu nezaštićenu elektroniku može se javno kupiti u nekim baltičkim državama, a Bugarska je permanentna tvornica računalnih virusa. Asimetrični protivnik može voditi polagani strategijski ekonomski rat protiv privatnoga zapadnog gospodarstva napadajući široki spektar elektroničkog plaćanja ili elektroničkoga novčarskog sustava. U takvim se situacijama ne može mnogo učiniti. Općenito se ofenzivne informacijske operacije mogu podijeliti u tri glavne kategorije: - napad na infrastrukturu: tj. aktivnosti koje prouzrokuju štetu informacijskim sustavima ili interferiraju s njihovim radom. To uključuje širok spektar djelovanja uključujući napade na računalnu mrežu, elektroničko ratovanje i fizikalno razaranje, od hakerskog vandalizma na javnom Internetu do koordiniranih izviđanja, infiltracije i manipuliranja podacima. - zavaravanje: sa svrhom zbunjivanja neprijatelja manipuliranjem, iskrivljavanjem ili falsificiranjem podataka i dokaza da se isprovocira reakcija suprotna njegovim interesima. Takve akcije mogu uključivati medije, dezinformacije i slično. - psihološke operacije: mogućnost utjecaja na volju druge nacije. Te aktivnosti se odnose na političke ili diplomatske položaje, objave i komunikeje, kao i raspodjelu i transmitiranje informacija. Nekonvencionalne operacije se izvode izvan cyber-prostora, a sredstva su bliska terorističkim. Tipični primjeri bi uključivali napad bojnim otrovom sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici ili napad na let PanAm103. Terorizam je naravno po svojoj definiciji nesimetričan, a postiže rezultate nalik vojnima protiv superiorne sile, a uz "malu cijenu". Pritom se terorizam može rabiti strateški i taktički. Bombardiranje Svjetskoga trgovačkog centra je bio strateški potez usmjeren na simbolički cilj u USA; 1996 bombardiranje zgrade Khobar Towers u Saudijskoj Arabiji je bio taktički napad na savezničke trupe. Oba napada pokazuju osjetljivost modernog društva na asimetrični napad. Druga taktika je remećenje odnosno onesposobljavanje gospodarstva. Ona može uključivati napade na sredstva za proizvodnju, ali i poprimiti mnogo suptilnije oblike poput građanskog neposluha 0 (štrajkova, bojkota, ilegalnog zauzimanja pogona itd.) induciranog vještim manipuliranjem (i/ili iskrivljavanjem) podacima i informacijama a sve u cilju diskreditiranja vlasti i onesposobljavanja gospodarstva. I na kraju možemo reći da asimetrično ratovanje obuhvaća sve - strategije, taktike, oružja, osoblje - što mijenja bojno polje s ciljem poništenja protivnikove prednosti. To je dakle pokušaj da se zaobiđe ili "minira" snaga protivnika iskorištenjem njegovih slabosti uporabom metoda koje se bitno razlikuju od protivnikovog uobičajenog načina funkcioniranja. U tom kontekstu mitološka Davidova praćka postaje računalo u rukama teenagerskog hakera |
|
|
||||
|
|
||||