Daun i Laudohn dogovaraju detalje napadaja u noći prije bitke kod Hochkircha. Na lijevoj strani slike dva su hrvatska graničara. Hrvati u Laudohnovom koru odigrali su presudnu ulogu u bitki, predvodeći iznenadni jutarnji napadaj 14. listopada 1758.

U hladno jesensko jutro 14. listopada 1758., kroz gustu maglu iznenada su na snene pruske predstraže kod sela Hochkirch u Saskoj sa svih strana nahrupili rojevi Hrvata i austrijskih grenadira. Uskoro se razvila konfuzna i krvava bitka u kojoj je pruska vojska kralja Friedricha II. poražena, što Austrijanci nisu iskoristili zbog neodlučnosti svojega vrhovnog zapovjednika feldmaršala Leopolda Dauna

Nakon što je potkraj kolovoza 1758. odbio rusku invaziju Brandenburga, Friedrich II. žurno se vratio u Sasku, gdje je njegov brat princ Heinrich uspješno sprječavao austrijskog feldmaršala Leopolda Dauna u zaposjedanju Dresdena. Heinrichu je to omogućio i sam Daun svojom pretjeranom obazrivošću i gubljenjem vremena u pokušaju sjedinjavanja s ponovno skupljenom vojskom Njemačkog carstva pod princom od ZweibrŸckena jer i bez slabe njemačke vojske Daunovih 77.000 vojnika bilo je više nego dovoljno za uništenje male Heinrichove vojske.
Stigavši u Dresden i vidjevši kako je stanje bolje od očekivanog, Friedrich je namjeravao produžiti u Šlesku, ne bi li tamo oslobodio opsade Neissu i Kosel te protjerao austrijske postrojbe koje su pustošile tu bogatu pokrajinu. No, Daun koji se nakon prvih izvješća 11. rujna o Friedrichovom dolasku utaborio kod Stolpena nedaleko od Dresdena prema istoku bio je preblizu, pa bi predstavljao opasnost ne samo za grad nego i za Friedrichovo zaleđe dok je u Šleskoj. Bilo je nužno potisnuti ga, ali utvrđeni austrijski tabor smješten iza bara i močvarnih potoka u brdovitom predjelu ispresjecanom tjesnacima bio je teško osvojiv. Budući da ni pokušaji izmamljivanja Austrijanaca van u bitku nisu uspjeli (Friedrich je znao govoriti kako Daun mora da je rođen na brdu, jer čim vidi jedno, odmah se popne ne njega i ne silazi), ugrozio je Friedrich austrijske puteve opskrbe, što je Dauna napokon navelo na pokret. U noći s 5. na 6. listopada, digao je on tabor i zaputio se prema istoku na manje izloženi položaj kod Kittlitza, kamo su njegove postrojbe stigle tijekom 7. listopada.
Tri dana kasnije stigao je Friedrich s oko 27.000 vojnika pred novi austrijski položaj, ali se opet našao praktično pred tvrđavom. Austrijanci su se u međuvremenu ušančili između Nostitza i Jauernicka, a brojni Hrvati zaposjeli su sela ispred opkopa. Četiri grenadirske bojne utvrđene u Glossenu te osam grenadirskih bojni i moćna topnička bitnica na brdu Stromberg, zajedno s još 12 bojni i brojnim konjaništvom u njegovu podnožju čuvali su desni bok i zaleđe vojske prema sjeveru, dok su jedna grenadirska bojna i dvije pješačke pukovnije štitile tešku bitnicu isturenu ispred lijevog krila u selo Sornzig, u šumama južno od Hochkircha. Pričuva pod princom od Baden-Durlacha bila je nešto iza položaja, kod Reichenbacha, a nedaleko od tabora prema jugoistoku nalazio se kor generala Laudohna.