Usvajanje i primjena NATO vojnih normi (standarda) dugotrajan je proces kojeg će Hrvatska vojska i Ministarstvo obrane morati bitno ubrzati žele li se čim prije uključiti u zapadne vojne integracije. Koji su organizacijski modeli toga posla primijenjeni u vodećim zemljama NATO saveza, i kakva je trenutačno naša situacija, tema je ovog članka

Nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora Hrvatskoj su širom otvorena vrata za ulazak u Partnerstvo za mir, te ostale institucije NATO saveza. Međutim, mnogi su tek sada postali svjesni činjenice da će se na tom putu morati promijeniti ili reorganizirati svoj način rada te ga prilagoditi zemljama članicama NATO saveza. Jedan od elemenata o kojem će svakako trebati povesti računa je i usvajanje i primjena normi - standarda koje već dugi niz godina vrijede u vojskama tih zemalja.

Bivši američki ministar obrane dr. William Pery pokrenuo je 1994. godine proces novog načina razvoja i proizvodnje naoružanja i vojne opreme, te njegova uvođenja u oružane snage. Ovaj je proces uključivao i reformu sustava vojnih normi budući da je u to vrijeme američka vojska koristila čak 45.531 normi ili specifikacija od čega je oko 30.000 bilo vojnih normi. One su sadržavale detaljne zahtjeve po pitanju dimenzija, korištenih materijala te vođenja procesa. Ustanovljeno je međutim da 45 posto tih normi nisu usklađivane tijekom propisanoga petogodišnjeg razdoblja što znači da su bile zastarjele. Ministarstvo je zaključilo da takva nefleksibilnost prema proizvođačima samo povećava troškove proizvodnje i nabave te je zaključilo da ubuduće, gdje je god to moguće, koristi postojeće civilne norme. Taj je proces danas pri kraju. Tako je u posljednjih pet godina broj vojnih normi smanjen za 17.205. Ipak, mnogo važnije je da je u isto vrijeme postotak civilnih normi u ukupnom broju normi koje vojska primjenjuje povećan s 24 na 59 posto.