PREDGOVOR

U razmjerno kratkom vremenu, u onih nekoliko godina nakon raspada SSSR-a, SAD su postale i učvrstile poziciju vodeće svjetske sile. U gotovo svim sastavnicama toga epiteta, a ponajprije u tehnološkoj i vojnoj. Tu samosvijest o vodstvu i sustavno izraženu političku volju te odluku da se ono održi duboko u 21. stoljeću, čitateljima ŇHrvatskog vojnikaÓ predočili smo u našim posebnim prilozima s dvjema ključnim američkim strategijama - vojnom i sigurnosnom.
Ovaj naš prilog donosi ŇZdruženu viziju 2020Ó američkih Oružanih snaga i njezine granske inačice sastavljene u vrhu Korpusa mornaričkog pješaštva i Zračnih snaga. Vizije kopnenih i mornaričkih snaga za 2020. godinu još nisu zgotovljene i objavljene. Kao i naši prethodni prilozi i ovaj nam mora biti zanimljiv jer tvori strategijski okoliš u kojemu će se razvijati i djelovati Hrvatska vojska. Podsjetimo se da američka vojna strategija već 1997. godine u podnaslovu ima izraz ŇoblikovanjeÓ prostora borbenih i neborbenih djelovanja, a to znači svjesno, planirano i političkom voljom određeno stvaranje najpovoljnije konfiguracije odnosa na izabranom prostoru.
ŇZdružena vizija 2020Ó u predviđanju strategijskog okoliša i usmjeravanju razvoja američkih OS za razdoblje oko 2020. godine samo se usput osvrće na ŇoblikovanjeÓ držeći ga neupitnim, gotovom stvari, činjenicom koja se sama po sebi podrazumijeva kad je riječ o svjetskoj sili koja više nije samo vodeća, nego je i apsolutno dominantna. Ponajprije u tehnološkoj i vojnoj sastavnici toga epiteta. Jer, slikovito rečeno, dvaput brži tehnološki razvoj nosi četverostruko veću korist, a triput brže snaženje OS nosi devetostruko veći učinak na bojnom polju.
Združena vizija 2020 usmjeruje razvoj strategije i planiranja snaga upravo prema takvoj dominaciji. Sadržajem toga dokumenta, a i njegovim granskim inačicama dominira termin Ňpotpuna nadmoćÓ ili dominacija u punom rasponu borbenih i neborbenih djelovanja OS. Operativni koncepti na kojima počiva su dominatni manevar, precizni udar, usredotočena logistika i svestrana zaštita, a jedinstveno su postignuće američkih OS. To jest, tehnološki, organizacijski i na druge načine nedostupni potencijalnim američkim protivnicima.
Inovativnost i informacijska nadmoć (ne zaboravimo da je informacija ŇprostorÓ poput mora u kojemu se odvijaju operacije) čimbenici su koji omogućuju nove ključne sposobnosti koje vode u pobjedu - nadmoć u odlučivanju i poboljšanju operativnosti. Sve je to u osnovi združenosti, združenih djelovanja u borbenim i neborbenim misijama, a - važno je uočiti - odavno je prešlo s razine pukog usklađivanja granskih sposobnosti i formiranja mješovitih operativnih sastava na razinu jedinstvenog koncepta, operativne zamisli i usklađivanja zadaća modularno formiranih sastava.
Stoga se više ne govori o Ratnom zrakoplovstvu, nego o zračno-svemirskim snagama, odnosno sili. Stoga ni marinci više nisu iskrcano pješaštvo, nego interventne (ekspedicijske) snage koje Ňinstinktivno shvaćaju logiku i sinergiju združenih i mnogonacionalnih operacijaÓ.
Stoga, sasvim usput rečeno, ne treba podcjenjivati potrebu da HV ima bojnu ili dvije mornaričkog pješaštva, a kamoli unaprijed optuživati admirale da se okreću prema mrtvim JNA-ovskim konceptima vojno-pomorske oblasti kad predlože združivanje snaga ili objedinjavanje sposobnosti kopnenih i pomorskih snaga.