Pripremio Tomislav HUHA
MiG-21 Lancer

Rumunjska svakako nije prva država koja pada na pamet pri spomenu zrakoplovne industrije u Europi. Iako Rumunjska ima dugu tradiciju zrakoplovstva i razvijenu zrakoplovnu industriju, dosad nije bila poznata po nekim uspjesima ili inovacijama. Smještena u svugdje istim sivim tvorničkim halama grada Bacaua nalazi se kompanija Aerostar koja bi mogla promijeniti uvriježeno mišljenje o rumunjskoj zrakoplovnoj industriji.
Aerostar se nije specijalizirao za proizvodnju zrakoplova, nego za održavanje i servisiranje zrakoplova bivšeg Istočnog bloka. U današnje vrijeme stalnog smanjivanja vojnih stavki državnih proračuna modificiranje zrakoplova postaje vrlo primamljiv posao, a Aerostar je baš s modifikacijom MiG-a-21 u znatnoj prednosti nad većinom ostalih konkurenata. Procjenjuje se da u svijetu postoji u uporabi još oko 2000 MiG-ova-21 tako da je njihovo modificiranje jedna od trenutačno najinteresantnijih poslovnih mogućnosti. Aerostar je, zajedno s Elbitom, potpisao ugovor o modifikaciji 110 dvadesetjedinica Rumunjskog ratnog zrakoplovstva, što mu ujedno daje i dobrodošlo iskustvo i odličnu startnu poziciju za osvajanje ostatka tržišta.
Službeni naziv Rumunjskog ratnog zrakoplovstva je Aviatia Militara, Statul Major al Aviatei si Aparii Antiaeriene. U posljednje su pak vrijeme zrakoplovi korišteni na vježbama u okviru programa Partnerstvo za mir nosili natpis Fortele çeriene Rom‰ne (FAR), odnosno Rumunjsko ratno zrakoplovstvo, te će taj naziv zbog jednostavnosti biti korišten i u ovom članku.
Razvoj modifikacije MiG-a-21 trajao je relativno kratko. U početku devedesetih godina Rumunjsko je zrakoplovstvo bilo već zastarjelo. Glavninu njegove snage činile su kasne inačice MiG-a-21, te nekolicina MiG-ova-23MF. Najmoderniji tip zrakoplova u sastavu FAR-a je MIG-29, koji je ušao u uporabu 1989. godine, kada je nabavljeno 12 letjelica. U sastavu FAR-a su se u znatnijem broju nalazili i domaći Avioane Craiova IAR-93A/B. Znatan problem bilo je loše tehničko stanje zrakoplova, što je u razdoblju 1991. - 1994. dovelo do gubitka čak 44 letjelice (od kojih dva MIG-a-29). Očito je bilo da su potrebne temeljite promjene. Osnovni su prioriteti bili smanjenje i racionalizacija tipova zrakoplova i njihova broja, povećanje sigurnosti te povećanje borbene učinkovitosti. Naravno, sve to je bilo potrebno postići sa smanjenim proračunom post-komunstičke svakodnevice.
Kao i većina naroda Istočne Europe, i Rumunjska je željela ući u Europsku uniju i NATO. To je automatski značilo da se svekolika vojska, a zrakoplovstvo pogotovo, počne prilagođavati zapadnim standardima. Isprva je razmatrana nabava američkih zrakoplova F-16, međutim od toga se vrlo brzo odustalo. Rumunjska je svakako željela modernizirati i ŇpozapadnitiÓ svoje zrakoplovstvo, međutim nabava bilo kojeg novog tipa zrakoplova bila je, kolikogod na prvi pogled primamljiva, prilično neracionalna. Osim cijene samog zrakoplova, Rumunjska bi morala platiti i preobuku pilota, nabavu kompletne zemaljske opreme i goleme zahvate u infrastrukturi svojih aerodroma. U grubo je to otprilike značilo odreći se cijeloga postojećeg zrakoplovstva za nabavku jedne jedine eskadrile novih zrakoplova.