Piše satnik Mladen VIHER, dipl. ing.
Povijest zračnog boja (II. dio)
Oswald Boelcke imao je u to vrijeme 24 godine. U vojsku je stupio još 1911. jer da mu njegova mnogobrojna obitelj nije mogla osigurati civilno školovaje. Na jednim predratnim vježbama se toliko oduševio zrakoplovima da je tražio premještaj u letačke postrojbe. Neposredno po završetku njegove letačke škole počeo je rat. Oswald dobiva raspored u 13. Fieldfliegerabteilungu, smještenom u Francuskoj, u kojem služi i njegov brat Wilhelm. Njih dvojica su se pokazala kao iznimno hrabri letači i do kraja 1914. izveli su 44 borbena leta za koja su odlikovani željeznim križevima druge i prve klase. Tijekom tih letova nisu imali nijednu zračnu borbu. Početak 1915. donio je Saulnierove zrakoplove s deflektorima, od kojih je posebno opasan bio Morane-Saulnier N, zvan Bullet. Francuzi za njih prvi koriste naziv lovačkog zrakoplova, avions de chasse. Njemački izvidnički zrakoplovi postali su opasno ugroženi pa Inspekcija naručuje ŇCÓ tip zrakoplova, sa strojnicom na stražnjem sjedalu. Po prvi put u povijesti zračnog ratovanja letači nisu samo izviđali - morali su se i boriti da dođu do informacija! Boelcke, željan borbe, traži premještaj u 62. Fieldfliegerabteilung u koji su tada već stigli Albatrosi C. Letio je u posadi sa strijelcem poručnikom von Whlischom, onižim bivšim husarskim časnikom, koji je bio poznat po tome što je uvijek ispod letačkog odijela nosio crvenu konjičku odoru. U nedjelju, 6. lipnja 1915. krenuli su na rutinski let kao pratnja jednoga izvidničkog dvosjeda. Nakon kraćeg leta, Boelckeovo oštro oko zapazilo je francuski dvosjed parasol koji se približavao s veće visine. Boelcke je znao da je u nepovoljnijem položaju i da se Francuz svakog trena može obrušiti na njega. Odlučio je skrenuti u stranu i pokušati se sakriti u šarenoj pozadini tla. Francuzi su ih preletjeli ne zamijetivši ih. Boelcke tada okreće za njima stalno održavajući položaj iza i ispod francuskog zrakoplova znajući da se tako nalazi u mrtvom kutu za protivničkog strijelca. Nakon trideset minuta Boelcke je nadoknadio visinsku razliku i počeo se postavljati između protivničkog zrakoplova i sunca. Kad je postigao i dovoljnu visinsku prednost, pretvorio ju je u brzinu približivši se neopaženo na 40 metara od protivnika. Whlisch je prvim hicima promašio Francuza koji se odmah dao u bijeg spiralno ponirući. Boelcke je pratio protivnika stalno održavajući prednost u visini. Na taj način uvijek je razliku u visini mogao, u najpovoljnijem trenutku, uložiti u povećanje brzine vlastitog zrakoplova. Francuz je također koristio poniranje za bijeg, ali je time ostavljao Boelckea na većoj visini. Borba je bila zahtjevna kako za strijelca tako i za pilota. Zrakoplovi su letjeli usporedo, s tim da je Boelcke uvijek puštao Francuza ispred sebe kako bi mogao pratiti njegove pokrete. Kad bi se dovoljno približili Boelcke je do kraja pritisnuo pedalu suprotno od francuskog zrakoplova i leteći na kratko u traverzi omogućio je Whlischu, čija je strojnica mogla pucati samo straga i sa strane, ciljanje u protivnički zrakoplov. Kad u tim trenucima nije čuo paljbu njihove strojnice, Boelcke bi se okretao da vidi nije li možda Whlisch pogođen od francuskog strijelca. Ugledao bi malog husara kako mahnito nateže zatvarač pokušavajući otkloniti zastoj. Tako su se borili punih dvadeset minuta tijekom kojih su se spustili na oko 600 metara visine. Francuski strijelac je loše gađao i nijednom nije pogodio njihov zrakoplov iako ih je cijelo vrijeme imao u tučenom polju svoje strojnice. Stanovnici okupiranog francuskog sela ispod njih okupljali su se tog toplog jutra za odlazak u crkvu kad im je pozornost privukla paljba strojnica dvaju zrakoplova. Vidjeli su kako francuskog parasola progoni njemački dvokrilac koji se u jednom trenutku zanio tako da je jedno vrijeme letio na stranu. Začuo se dugi prasak strojnice i francuski zrakoplov je u strmoj spirali pao u obližnju šumu. Uskoro su se na mjestu pada okupili mještani, vojnici te Boelcke i Whlisch, koji su u međuvremenu sletjeli u blizini. Francuski letači bili su mrtvi, pilot je bio pogođen sedam, a srijelac pet puta. Ironijom sudbine, francuski strijelac, Comte Beauvincort, bio je vlasnik šume u koju se srušio! Ovaj zračni boj prikazao je u pravom svjetlu Boelckeov letački talent. On je u taktički nepovoljnijem položaju vješto iskoristio masku terena. Nakon toga je strpljivo i ustrajno prilazio protivniku iz mrtvog kuta i smjera sunca te tijekom borbe stalno održavao napadačku inicijativu. To je bila Boelckeova prva zračna pobjeda i ujedno jedina koju je postigao leteći na dvosjedima.
Kad je počeo letjeti na Fokkerovom jednokrilcu usavršio je taktiku prilaženja i napada do savršenstva. Vješto je koristio sunce i oblake za skrivanje od pogleda protivnika, a pratio je i sjene na tlu po kojima je mogao otkriti zrakoplove koji su letjeli iza oblaka. Uvijek je imao strpljenja postaviti se iznad i između protivnika i sunca. Na taj način mogao je u poniranju postići veću brzinu (imao je slab motor od samo 80 KS), približiti se na vrlo malu udaljenost i napasti kratkom, ali preciznom paljbom. Nijemci su u to vrijeme bili četiri puta slabiji po broju zrakoplova u odnosu na Antantu, zato je njihovim pilotima bilo zabranjeno prelijetanje bojišnice ako na nebu ne bi bilo puno oblaka u koje bi po potrebi mogli umaknuti. Njemački protuzrakoplovci već su poznavali usamljenog lovca i znali su ga upozoriti na opasnost ispaljivanjem hitaca upozorenja. Boelcke je obilazio olupine oborenih savezničkih zrakoplova i pomno proučavao njihovu konstrukciju, snagu motora i naoružanje, tražeći mrtve kuteve i netučena područja koja je kasnije koristio za približavanje i napad. Nikad nije bio sebičan i rado je dijelio svoja iskustva s drugim letačima.
