PišeTomislav LONČAR
Analiza kriznih žarišta
Sporost ukrajinske tranzicije

Smjena ukrajinskog reformskog premijera Viktora Juščenka i nastavak zapleta oko uloge predsjednika Kučme u prošlogodišnjem ubojstvu nezavisnog novinara Gongnadzea otvaraju nove probleme koji pridonose destabilizaciji Ukrajine

Činjenica da se oni pojavljuju usporedno s procesom prepozicioniranja velikih sila na Balkanu i europskom istoku pokazuje da proces borbe za ukrajinsku samostalnost još uvijek nije završen. Ukrajina kao najveća tranzicijska i Rusiji susjedna europska zemlja, od samog trenutka svoje nezavisnosti predstavlja za Rusiju i SAD objekt trajnog. U uvjetima kada se Rusija još uvijek ne nalazi u sastavu euroatlantskog saveza značajnije proširenje postojeće vojne suradnje Ukrajine sa Zapadom za Moskvu je velikim dijelom neprihvatljivo. Neuspjeh nedavno održanog američko-ruskog predsjedničkog sastanka u Sloveniji velikim je dijelom uvjetovan upravo spomenutim razlogom. Njegovi izvori proizlaze iz činjenice da Moskva Ukrajinu tradicionalno doživljava kao svoje primarno područje gospodarskih interesa i najvažnijih kopnenih komunikacija sa srednjom, istočnom i jugoistočnom Europom. Velike mogućnosti koje Rusiji stoje na raspolaganju za ostvarenje pritiska na Ukrajinu i negativna povijesna iskustva u borbi Ukrajinaca za svoju nezavisnost pokazuju da proširenje NATO saveza na Ukrajinu bez Rusije najvjerojatnije nije realno.