Piše satnik Mladen VIHER, dipl. ing.
Povijest zračnog boja (III. dio)

Sopwith Pup sa sinkronizirajućom strojnicom označio je kraj ŇFokkerova bičaÓ

Fokkerov sinkronizacijski mehanizam bio je nesavršen, što se pokazalo kad su se na lovce počele postavljati po dvije ili čak tri strojnice radi postizanja gušće paljbe. U ožujku 1916. Immelmann je dobio drugu strojnicu na svoj Eindecker i u letu si je raznio oba kraka propelera. Nešto kasnije, Boelcke je odbio samo jedan krak, što je bilo daleko opasnije jer je preostali krak izazvao strahovite vibracije i pravim čudom se Fokker nije raspao u zraku. U svibnju iste godine i Immelmann je ostao bez jednog kraka dok je ispaljivao dugi niz s velike udaljenosti na dvojicu Britanaca koji su zaskočili jednog od njegovih mladih pilota. Fokker se počeo srahovito tresti na što je Immelmann odmah ugasio motor i prekinuo dovod goriva. Ali rotirajućem zvjezdastom motoru, kakvog je imao njegov zrakoplov, na kojem se vrte cilindri oko nepomične osovine, trebalo je još nešto vremena do zaustavljanja uz prodoran i zastrašujući zvuk loma. Immelmann je primijetio kako preostali krak stoji pod neobičnim kutem što je imalo smo jedno objašnjenje - motor je isčupan iz ležišta nosača i drži se možda na jednom ili dva vijka! Zrakoplov je počeo brzo propadati, a kormilo smjera je otkazalo. Immelmann se, upravljajući samo palicom, uspio nekako dovući do polja u blizini ceste Cambrai-Douai uz još jedan užasavajući zvuk loma kad je motor propao još malo niže, ali je ostao na zrakoplovu. Kad je sletio, pregledao je motor i ustanovio kako se on samo nekim čudom održao na zrakoplovu viseći na dva spoja, cijevima za dovod goriva i na žicama kormila smjera.
U lipnju 1916., na iskustvima zračnih bojeva iznad Verduna, ustrojavaju se Jagdstaffeln (lovačke eskadrile) s po šest isključivo lovačkih zrakoplova. Ukupno je ustrojeno sedam Jagdstaffela, a Boelcke i Immelmann su postali zapovjednici dvaju od njih. Dana 18. lipnja 1916. Immelmannova Jasta 1 (skraćeno od Jagdstaffel), još uvijek je imala sada već zastarjele i nadmašene Eindeckere. Uskoro je trebala dobiti Halberstadtove dvokrilce. Tog dana Jasta 1 poletjela je na zadaću presretanja osam britanskih dvokrilaca. Immelmann je vodio odjeljenje od četiri Fokkera i postigao svoju petnaestu zračnu pobjedu. Istog dana navečer motrilačka služba dojavila je prelet sedam britanskih zrakoplova. U zraku se već nalazila redovita ophodnja od dva zrakoplova kojima su upravljali poručnici Mulzer i Osterreicher. Uskoro su se uz njih našla još tri Fokkera s narednikom Prehnom, kaplarom Heinemannom i poručnikom Immelmannom koji su prekinuli svoju večeru i uskočili u pripremljene zrakoplove na stajanci. Immelmann je na sjeveroistoku vidio kako Mulzer i Osterreicher napadaju skupinu od četiri britanska zrakoplova, Prehna i Heinemanna kako se penju pod punim gasom nastojeći što prije rasteretiti Mulzera i Osterreichera. Vidio je i crne oblačiće dima nastalog od eksplozija granata njemačke protuzrakoplovne obrane. Immelmann je ispalio bijelu raketu, dogovoreni znak topnicima da prekinu paljbu jer ugrožavaju vlastite zrakoplove. Nakon toga se obrušio na jednog od preostala tri britanska zrakoplova i pogodio ga. U taj čas jedan od Britanaca iz prve skupine prekida boj s Mulzerom i Osterreicherom te se ustremljuje na Immelmanna. Za njim je odmah krenuo Mulzer, ali njegovo gorivo bilo je gotovo potpuno potrošeno. Vidjevši da je njihov zapovjednik u opasnosti, za Britancem se okreću Prehn i Heinemann. Heinemann je poslije izjavio kako je vidio posljednju Immelmannovu žrtvu kako se prisilno spušta kraj Lensa (poslije se saznalo da je britanski pilot bio ranjen i jako je krvario) i Mulzera kako ga prati i slijeće pokraj njega. Mulzer nije više od toga ni mogao učiniti jer je ostao bez goriva. Vidio je i Immelmanna kako se okreće i penje prema sljedećoj žrtvi kad je odjednom njegov zrakoplov zadrhtao i potonuo u lijevom zaokretu kako bi se trenutak kasnije ispravio strahovito trepereći repom.