|
Zadnja promjena: 17.5.2013.
|
Piše Robert BARIĆ
Operacija Barbarossa (III. dio)
Planovi i pripreme
 |
|
|
Govoreći o pripremama RKKA, treba spomenuti i raspored sovjetskih snaga neposredno pred njemački napad koji se (kako je rečeno u prošlom broju Hrvatskog vojnika) navodi kao dokaz agresivnih sovjetskih namjera. S obzirom na prethodno navedene probleme RKKA, zbog čega je sovjetski vojni vrh odlučio rasporediti postrojbe u skladu s ofenzivnim konceptom bitke u dubini (zaustavljanje njemačkih snaga na granici kombiniranim djelovanjem snaga prvog ešelona i mobilnih snaga te stvaranje uvjeta za poduzimanje snažnih protuudara i prenošenje rata na njemački teritorij), umjesto da organizira stratešku obranu po dubini i na taj način uspori njemačko napredovanje, stvarajući vrijeme potrebno za provođenje mobilizacije?
U pronalaženju razloga tog previda i zablude u posljednje vrijeme publiciranjem novih dokumenata otvara se mogućnost objašnjenja tezom da je sovjetski vojni vrh imao potpuno pogrešne poglede na ocjenu početnog razdoblja rata, teško podcijenivši njemački vojni potencijal a precijenivši vlastite mogućnosti.
Ključna postavka vodstva RKKA bila je da će između početka neprijateljstava i sukobljavanja glavnih snaga oba protivnika postojati razdoblje od dva tjedna u kojemu će Crvena armija moći izdržati udar samo dijela njemačkih snaga i ostvariti plan o protuudaru uz istodobno provođenje masovne mobilizacije. Ta zabluda bila je prisutna i 1941, godine, unatoč očitim dokazima o vjerojatnom drukčijem razvoju događaja (njemačka pobjeda u Zapadnoj Europi).
S jedne strane, opisani koncept je bio u skladu s dijelom ruske vojne tradicije1, no ovdje se mogu navesti i suprotni primjeri uspješne primjene strategije mijenjanja prostora za vrijeme (taktika Petra Velikog u sukobu sa Švedskom koja je kulminirala ruskom pobjedom u bitki kod Poltave 1709 godine, ili odgovor na francusku invaziju Rusije 1812.).
No, diskusija vođena o naravi početne faze rata (spomenuta u prošlom nastavku) bila je presudni činitelj koji je uvjetovao raspored postrojbi Crvene armije pred njemački napad. Na područja graničnih vojnih oblasti raspoređene su najbolje postrojbe i oprema kojima je RKKA u tom trenutku raspolagala,2 pri čemu je zanemarena mogućnost poduzimanja obrambenih umjesto ofenzivnih operacija. Izgradnja nove obrambene crte, u blizini nove granice u trenutku njemačkog napada tek je otpočela, a stara obrambena crta bila je praktički napuštena (na njoj su ostale samo lake snage) što je tadašnjeg načelnika sovjetskog glavnog zapovjedništva oružanih snaga maršala Šapošnjikova potaknulo na žestoku kritiku tog koraka koja, međutim, nije donijela rezultata (u biti, Šapošnjikov je kritizirao ofenzivnu organizaciju RKKA). No, čak i nakon njemačke pobjede u Poljskoj i Francuskoj većina u sovjetskom vojnom vrhu zadržala je gore naveden stav.3 To se uostalom vidjelo i u sovjetskim ofenzivno orijentiranim ratnim planovima koji su zanemarivali mogućnost organiziranja strateške obrane po dubini. Tako je formalizirana pretpostavka o razdoblju između otpočinjanja rata i sukoba glavnine snaga zaraćenih strana (za koje je navedeno da će iznositi 10-15 dana, s mogućnošću produživanja na 15-20 dana).
Prvi ratni plan izradio je 1938. godine maršal Šapošnjikov (plan je Staljin odobrio u studenom 1938.), a predviđao je mogući napad kombiniranih njemačko-poljskih snaga (s mogučnošću da se napadu pridruže Italija, Finska, Rumunjska i baltičke države) sa smjerom glavnog udara prema Beloruskoj vojnoj oblasti (smjer Minsk-Smolesk, te dalje prema Moskvi, 90 njemačkih i poljskih divizija). Sekundarni napad (40 divizija) bio bi izveden na jugu, prema Kijevu. Plan je predviđao i istodobni rat s Japanom. Glavna pretpostavka plana bila je da će sovjetske snage na zapadnim frontovima uspjeti usporiti napredovanje protivnika u razdoblju od dvadeset dana, što će omogućiti dolazak svježih snaga koje će odlučnom ofenzivom nizom snažnih protunapada potisnuti napadača preko granice. Po završetku rata s Njemačkom sve snage bi se prebacile na istok, kako bi se porazile japanske snage. Šapošnjikov je izradio i dodatnu varijantu plana koja je predviđala da bi glavni udar mogao biti na jugu (prema Ukrajini i Kijevu), a sekundarni na sjeveru (Smolensk). Obje varijante procjenjivale su snagu protivnika na 194-210 pješačkih divizija, četiri motorizirane i 15 konjičkih divizija (ukupno 13.077 topova, 7980 tenkova i 5775 aviona). Postavke plana bile su dosta problematične, jer su predviđale provedenu punu mobilizaciju RKKA u trenutku njemačkog napada, a i da će mobilne pokrivajuće snage i fortificirane oblasti biti pripremljene.
Više o ovoj temi možete pročitati u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene