|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Pišu Dragiša BRAŠNOVIĆ, Antun HORVAT
Iljušin IL-76 Candid II. dio
 |
|
|
Novi AWACS je temeljen na standardnom modelu IL-76MD, a posao integracije aviona i elektronike su dobili OKB Berijeva i Zavod br.86 u Taganrogu. A-50 je opremljen radarskim sustavom Šmel koji se sastoji od istoimenog pulsno doplerskog radara, IFF-a (identifikacija svoj/tuđ), sustava za procesuiranje , prezentaciju i pohranu podataka te sustava za sigurnu komunikaciju s datalinkom. Radar je proizveo Moskovski institut NPO Vega-M koji je bio odgovoran i za radar Liana na Tu-126.
Antena radara je montirana u ŇtanjurÓ koji je pričvrščen na dva pilona na leđima aviona, odmah iza izlaznog ruba krila. ŇTanjurÓ ima raspon od devet metara, dubinu od dva metra i okreće se brzinom od šest okretaja u minuti. Zastakljena kabina navigatora u nosu aviona je uklonjena, a nos prekriven dielektričnim panelom (prozirnim za elektromagnetske valove). Lijeva ulazna vrata su uklonjena, kao i kabina strijelca u repu.Umjesto njega u rep je smještena elektronika za čije hlađenje služi usisnik u korijenu napadnog ruba repa. Prostori za stajni trap su povećani, a na svaki je montirano po jedno krilce koje poboljšava stabilnost aviona po visini. APU je montiran u stražnji dio lijevog prostora za stajni trap. Stražnja vrata su uklonjena ali je utovarna rampa zadržana.
A-50 je od nosa do repa prekriven antenama, a najvažnije su četiri velike ECM antene (dvije na nosu, dvije na repu) i SATCOM antena na leđima između kabine i napadnog ruba krila.
U programu pokusnih letova sudjelovalo je desetak prototipova koji su se razlikovali u detaljima. A-50 je opremljen sondom za tankanje u zraku, ali su probni letovi pokazali da je tankanje vrlo teško izvesti: turbulencija tankera pogodila bi radarski ŇtanjurÓ i avion bi počeo podrhtavati, tako da je s nekih aviona sonda demontirana. S gorivom nošenim u avionu A-50 može ophoditi četiri sata na 1000 km od baze, a maksimalna poletna težina je 190 t. Isporuke PVO-u počele su 1984. Prvi avioni su bili smješteni na aerodromu Šiauliai u Litvi, ali su se ubrzo morali seliti zbog političkih razloga. Sljedeća destinacija je bila baza Pečora na poluotoku Kola, što je posadama teško palo zbog hladnog vremena i izolacije na dalekom sjeveru.
Prve tri godine operativne službe utrošene su na trening i ispitivanja iznad sovjetskog teritorija, tako da je A-50 bio nepoznanica za Zapad sve do 4. prosinca 1987. kad se jedan susreo s norveškim P-3 Orionom iznad Barensovog mora. Osim u Pečori A-50 su bili raspoređeni na istoku i na Krimu u bazama crnomorske flote. Na tipičnoj misiji A-50 leti na visini od 10.000 m u orbitama u obliku osmice, centri dviju orbita su udaljeni 100 km. Po ruskim izvorima, radar Šmel ima manji apsolutni domet od Westinghouse AN/APY-1 na E-3A Sentry ali je otporniji na Ňground clutterÓ. Radar može pratiti 50-60 ciljeva veličine lovačkog aviona na udaljenost do 230 km, a veće mete hvata na udaljenostima do 600 km.
Više o ovoj temi možete pročitati u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene