|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Vladimir BRNARDIĆ
Trenkove igre u Waldmünchenu
 |
|
|
Nakon smrti cara Karla VI., 1740. godine na habsburško vladarsko prijestolje popela se njegova kći Marija Terezija. Prije toga Karlo VI. naslijedio je na prijestolju svoga brata Josipa I. koji nije imao muških nasljednika. Kako ni sam Karlo nije imao muških nasljednika, a kako bi dinastija Habsburg i dalje ostala na vlasti, donio je 1713. godine zakonski spis, tzv., Pragmatičku sankciju kojom je ozakonjeno nasljeđivanje po ženskoj liniji.
Godinu dana nakon stupanja Marije Terezije na prijestolje, 1741. izbio je rat za austrijsko naslijeđe jer su mnogi europski vladari, unatoč ranijem prihvaćanju Pragmatičke sankcije, osporavali njezina nasljedna prava. Među njima prednjačio je pruski vladar Fridrik II. Veliki. Mlada kraljica se vrlo brzo našla u teškoj situaciji jer je imala slabu vojsku. Stoga je pozvala u pomoć sve podanike. Među onima koji su se odazvali bio je i slavonski plemić Franjo Trenk. On je od ljudi sa svojih imanja i iz civilnog dijela Slavonije, te bivših hajduka i razbojnika ustrojio postrojbu koja je brojala 1000 pandura, a nazivala se Pandurski korpus. Panduri su bili odjeveni u narodne nošnje ili u tursku odoru, naoružani orijentalnim oružjem: puškom, parom pištolja, sabljom, jataganom i handžarom. Po turskom običaju brijali su glave na vrhu ostavivši samo perčin.
Nakon okupljanja u Osijeku panduri su krenuli na sasko bojište. Svugdje kuda su prolazili panduri su izazivali radoznalost i znatiželju jer su svojim izgledom odudarali od ostalih europskih vojski. Na ulazu u Beč dočekala ih je sama kraljica Marija Terezija oduševivši se njihovim izgledom. Uskoro je i cijeli Beč izašao na ulice kako bi vidio ove neobične vojnike. Posebnu pozornost je privlačila njihova glazba tzv. "turska banda" sastavljena od velikog bubnja, zurli, činela, zvonaca i drugih udaraljki. Dvanaest najviših pandura pozvano je na dvor kako bi bili predstavljeni carici majci Elizabeti, a na odlasku iz Beča panduri su morali proći pokraj salezijanskog samostana da bi ih mogla vidjeti i udovica cara Josipa I., carica Amalija. Tijekom 1741. Trenkov Pandurski korpus ratovao je na šleskom bojištu.
Više o ovoj temi možete pročitati u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene