|
|||||||||
|
|
Piše Tomislav LONČAR |
||||||||
|
|
većine dijelova mirovnog plana međunarodne zajednice za rješenje 13 godina starog armensko-azerbajdžanskog sukoba oko područja Gorskog Karabaha otvara novi prostor za sigurnosnu i gospodarsku stabilizaciju šire regije Prema izjavama visokih američkih, ruskih i francuskih posrednika uključenih u mirovni proces, predsjednici Armenije i Azerbajdžana podržavaju više od 80 posto predloženog mirovnog sporazuma, što predstavlja veliki napredak u odnosu na stanje iz prošle i prethodnih godina. Usprkost tom napretku, koji je najvećim dijelom ostvaren zahvaljujući pritiscima koje su na obje strane učinili predsjednici Bush i Putin, na njegovom daljnjem putu stoje brojne prepreke. Većina od njih dolazi iz radikalnih krugova u Azerbajdžanu koji smatraju da nedavno održavanje političkih izbora u Gorskom Karabahu predstavlja izravnu povredu mirovnog procesa, i dostatan razlog za pokretanje nove oružane borbe protiv armenskih vlasti u Gorskom Karabahu. Lokalni izbori održani 5. rujna diljem samoproglašenog Gorskog Karabaha Organizacija za Europsku sigurnost i suradnju (OSCE) je odbacila kao nelegitmne. To su inače bili drugi po redu lokalni izbori u Gorskom Karabahu, a prethodili su im dva puta održani predsjednički i parlamentarni izbori. Zbog činjenice da su se održavali bez sudjelovanja otprilike 50 tisuća Azera, koji su prije sukoba činili više od četvrtine stanovništva Gorskog Karabaha, svaki od tih izbora je na Zapadu proglašen nevažećim. Budući da su se najnoviji izbori održali nakon što su Armenija i Azerbajdžan postali članice Vijeća Europe, službenom Bakuu je povodom njihova održavanja solidarnost pružena i iz krugova EU. Optužbu OSCE-a da su najnoviji lokalni izbori u Gorskom Karabahu nevažeći jer na njima nije sudjelovalo izbjeglo azersko stanovništvo, lokalne vlasti su proglasile neprincipijelnima potkrepljujući to činjenicom da se ista takva mjerila nisu primjenjivala u slučajevima lokalnih izbora u primjerice u Bakuu iz kojeg je nakon izbijanja armensko-azerbajdžanskog sukoba emigriralo više od 250 tisuća Armenaca. Sukob Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabaku započeo je godine 1988. i dosad je na obje strane odnio više od 30 tisuća žrtava. Usprkos tome što je uz rusko posredovanje sukob prekinut godine 1994., broj žrtava u njemu se svake godine dodatno povećavao za otprilike 100 osoba. Većina od njih stradavala je od posljedica mina i djelovanja snajpera. Zbog širih posljedica koje armensko-azerbajdžanski sukob ima na sigurnosno i gospodarsko stanje u široj regiji, SAD su u travnju 2001. organizirale četverodnevni krug pregovora armenskih i azerbajdžanskih predstavnika. Na njima su sudjelovali predsjednici Armenije i Azerbajdžana Robert Kocharian i Heydar Alijev. U odvojenim susretima s njima se susreo i predsjednik SAD-a George W. Bush. Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika |
||||||||
|
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved Pravne napomene |