Piše Igor SKENDEROVIĆ
Talijanska iskustva u operaciji Allied Force

Sudjelovanje Italije u operaciji Allied Force 1999. godine poslužilo je talijanskim stratezima i planerima za procjene i planove budućih angažiranja u novim uvjetima. Sudjelovanje je vojsci omogućilo provjeru arsenala i operativnih postupaka. Analize ukazuju na neke nužne promjene kako u političkim tako i u vojnoim sposobnostima kako bi se lakše suočili s budućim sličnim krizama

Živimo u vremenu kad proces donošenja strategijskih odluka nije više isključivo nacionalni. Često razmišljanje Talijana bilo je: ako izaberemo opciju ne sudjelovanja u intervenciji, možemo poslati nejasnu poruku, ostati praktički bez mogućnosti utjecaja na sukob, a čak može biti i štetno za nas.
Sukob bi se ionako odvijao i imao utjecaja na Italiju. Istodobno, teško je razmišljati o vezama s NATO-om u tradicionalnom terminu lojalnosti Savezu, naime, Italija je NATO. Politika NATO-a ovisi o izboru i o ponašanju njegovih članica.
Takav način talijanskog razmišljanja ostalim se članicama može činiti banalnim. U stvarnosti, on odražava novu talijansku svijest o ulozi oružanih snaga, ali samo će vrijeme pokazati hoće li to rezultirati većim mogućnostima. Takvo razmišljanje sintetizira duh talijanskog sudjelovanja u operaciji Allied Force.
Sudjelovanje talijanskog Ratnog zrakoplovstva (Aeronautica Militare Italiana - AMI) izazvalo je žučne rasprave tijekom operacije. Pojavili su se i prijepori u nekih političkih stranaka, članica tadašnje vladajuće koalicije. Kako neke nikad nisu podupirale činjenicu da većina napada ipak kreće iz Italije, javila se opozicija talijanskom sudjelovanju u ofenzivnim operacijama.
Od samog početka operacije AMI se morao boriti s problem sudjelovanja u napadnim zadaćama u sklopu operacije Allied Force, a s druge strane im je politički onemogućeno da budu doista
učinkoviti. NATO je prepoznao problem države koja se našla u operaciji, s teritorijem izloženim jugoslavenskoj reakciji i s javnim mnijenjem podijeljenim u pogledu intervencije. Ubrzo nakon prvih napada, premijer DŐAlema je službeno objavio kako AMI-jevi lovci-bombarderi djeluju kao dio "integrirane obrane", provodeći preventivne napade s ciljem zaštite talijanskog vojnog i civilnog osoblja u Albaniji i Makedoniji.
Od 24. ožujka 1999. AMI je odredio 42 aviona za sudjelovanje u operaciji Allied Force, što je do kraja operacije naraslo na 50. Za napadne zadaće osigurao je avione Tornado IDS i IT-ECR te AMX. Za PZO zadaće to su bili Tornado ADV i F-104S ASA/ASAM te tankeri B707T/T za zadaće potpore zračnim operacijama. Iako je neposredno prije početka operacije u ELINT (elektroničko izviđanje) zadaćama rabljen G.222VS, tijekom sukoba nije rabljen.
Kako bi se stekla ukupna slika o talijanskom doprinosu operaciji Allied Force mora se spomenuti uloga logističara. Oko 85 posto zadaća kretalo je iz baza u Italiji. Osim napornih smjena, osoblje je moralo djelovati i pod stresnim pritiskom dijela javnosti koji je bio protiv intervencije i pokazivao to demonstracijama ispred baza koje su sudjelovale u operaciji. U zračnoj bazi u Gioi, na primjer, piloti i navigatori su zadržavani u bazi duže kako bi se izbjegao rizik da ih napadnu "pacifistički" raspoloženi demonstranti tijekom izlaska ili ulaska u bazu.

	stranica 1/7