|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Toma VLAŠIĆ
Tema broja
Samoubilački terorizam - World Trade Centar kao prekretnica
 |
|
|
Stravični teroristički napadi na zgrade World Trade Centar i na Pentagon donose u svijet samoubilačkog terorizma nove, dosad neviđene značajke. Sve do sad taj je tip terorizma bio najčešće opisivan kao oružje očajnika i fanatika kojim se postižu uglavnom ograničeni rezultati. Primjenjivala su se relativno primitivna sredstva od torbe napunjene eksplozivom i čavlima preko tzv. Ňsamoubilačkog odijelaÓ koje se navlači na tijelo i tako smanjuje sumnju, pa do raznih kopnenih i pomorskih prijevoznih sredstava. Do sada su najkrupnija i najsloženija rabljena sredstva za transport bombe bili kamioni. Osim samog rezultata koji obično znači do nekoliko desetaka mrtvih, a samo u nekolicini slučajeva više od toga, teroristi samoubojice polučuju i veliki medijski odjek. To je često bio jednako važan rezultat kao i sama šteta koju bi nanijeli.
Mada se mogu pronaći izvori o uporabi aviona za samoubilačke terorističke napade, uglavnom se spominju vrlo mali ili ultralaki avioni. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je slučajeva da su gerilci Hezbolaha iz Libanona zmajevima prelijetali preko utvrđene i nadzirane crte razdvajanja, slijetali na područje tzv. sigurnosne zone koju je Izrael držao kao tampon zonu u južnom Libanonu. Unutar te zone su zatim postavljali zasjede i napadali izraelske vojnike. Počinitelji se nisu ni pokušavali vraćati natrag u neokupirani dio Libanona, već su ili ginuli u sukobu s Izraelcima ili su se sami ubijali kao bi izbjegli zarobljavanje.
No, nikad do sada nije uporabljen veliki putnički avion kao sredstvo samoubojica. Takav scenarij je do sad bio viđan samo u filmovima ili u knjigama.
Veliki putnički avioni se otimaju, prizemljuju na neki aerodrom, po mogućnosti u prijateljsko okružje, a putnici se rabe kao taoci i obično se mijenjaju za određene ustupke. Oni obično obuhvaćaju hranu i gorivo za nastavak leta, puštanje iz zatvora svojih članova, slanje proglasa svjetskoj javnosti i, vrlo prozaično, novac. Do eksplozije otmica došlo je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća usporedo s masovnijom pojavom modernog terorizma. Odgovor država bio je jačanje sigurnosti zračnog prijevoza, zatim politička, policijska, obavještajna itd. borba protiv terorizma te stvaranje posebnim antiterorističkih timova koji oružano rješavaju talačke krize. Takve skupine postoje i u sklopu vojske i u sklopu policije, a među poznatijim su britanski SAS, njemački GSG9, američka Delta Force itd.
Otmičari moraju biti naoružani vatrenim oružjem i po mogućnosti imati nešto eksploziva kako bi mogli pružiti otpor i prijetiti uništavanjem aviona i ubojstvom putnika. Ukoliko pokušaju oteti avion bez tih ŇrekvizitaÓ, posao antiterorističkog tima bit će jednostavan. No ukoliko su naoružani, to ipak postaje kompliciranije i opasnije a mogućnost stradavanja nedužnih putnika drastično raste. Sigurnosne mjere na aerodromima usmjerena su na to da se spriječi unošenje bilo kakvog oružja u avion. Te mjere funkcioniraju dobro i u državama koje ozbiljno shvaćaju prijetnju terorizma teško je unijeti oružje u avion.
Analiza, prema dosad dostupnim podacima, upućuje na to da su četiri oteta avona otele skupine do pet terorista naoružane improviziranim hladnim oružjem koje su ipak uspjeli prenijeti preko aerodromske sigurnosne kontrole i unijeti u avion. Vjerojatno se radilo o rezačima za papir, noževima za otvaranje pisama, britvama i sličnim artiklima koji ne pobuđuju pozornost, bar ne na prvi pogled. Takva otmica bi u normalnim okolnostima bila vrlo neozbiljna jer bi odmah po slijetanju teroristi postali lagani plijen protuterorističkih timova koji bi brzo uspjeli riješiti te situacije. No otmičari nisu ni namjeravali slijetati, već uporabiti avione kao bombe za napad na zgrade. Kako se radi o avionima teškim 100 do 180 tona s oko 30 do 80 tona goriva eksploziv im nije ni trebao.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene