|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Robert BARIĆ
Operacija Barbarossa (V. dio)
Bitka za Moskvu
 |
|
|
Uništenje sovjetskih snaga kod Smoleska i Kijeva je na njemačkoj strani stvorilo procjenu kako je Crvena armija na rubu kolapsa, što bi otvorilo mogućnost zauzimanja Moskve u 1941. godini, te eventualno i završetak rata u Rusiji. Prema njemačkim procjenama do tog trenutka RKKA je ukupno izgubila 19.000 tenkova (od toga njemačka strana je zarobila 8000), 30.000 topničkih oružja (11.000 zarobljeno), te 14.500 aviona. OKH je očekivao da će za obranu Moskve RKKA skupiti sve preostale snage, što će Nijemcima otvoriti mogućnost kompletnog uništenja Crvene armije. Na temelju tih procjena Hitler donosi odlučujuću odluku: 6. rujna izdaje direktivu 36, kojom zauzimanje Moskve određuje kao glavni cilj iduće faze operacija u Rusiji. Konačnu odluku o pokretanju operacije Taifun, ofanzive na Moskvu, Hitler donosi 16. rujna. No, (osim Treće panzer skupine) snage Skupine armija Centar nisu bile u poziciji da trenutačno poduzmu ofanzivu prema Moskvi. Zbog toga je ofanziva počela tek 30. rujna. U tom trenutku u sastavu Skupine armija Centar nalazilo se 14 panzer divizija, 8 motoriziranih divizija, te 46 pješačkih divizija (ukupno oko 1700 tenkova,2 19.250 topničkih oružja i oko 1,5 milijuna vojnika) - 64 % od svih oklopnih i mehaniziranih snaga Wermachta u Rusiji, te 38 % od ukupnog broja pješačkih divizija. Za zračnu potporu tim snagama određena je 2. zračna flota Luftwaffe (Luftflotte) u čijem se sastavu nalazilo 549 operativnih aviona (od toga 158 bombardera).
Njemačke snage bile su raspoređene oko Smoleska (Treća panzer skupina i 9. armija, smještena na području Duhovšine, Četvrta panzer grupa na području Roslava), te oko Brianska (Druga panzer skupina i 2. armija). Snage smještene oko Smoleska trebale su nakon proboja sovjetske obrane okružiti sovjetske snage u Vjazmi uz istodobno napredovanje prema Rževu i Kalininu; krajnji cilj bio je zatvaranje obruča oko Moskve sa sjeverne strane. Istodobno njemačke snage smještene oko Brianska trebale su okružiti i uništiti postrojbe Brianske fronte, te nastaviti napredovanje prema Orelu i Tuli kako bi izvele zaokruživanje Moskve na jugu.
Sovjetska strana je za obranu Moskve odredila sljedeće snage: postrojbe Zapadne fronte pod zapovjedništvom generala I. S. Konjeva, postrojbe Pričuvne fronte pod zapovjedništvom maršala S. Budjenija, postrojbe Brianske fronte pod zapovjedništvom generala A. Jeremenka. te operativna skupina snaga pod zapovjedništvom generala A. N. Jermakova. Ukupno, u sastavu navedenih fronta nalazilo se oko 880.000 vojnika, 770 tenkova, te 863 aviona (578 bombardera i 285 lovaca; međutim, od ukupnog broja aviona u operativnom stanju bio je samo 301 bombarder i 201 lovac).
Usprkos svim provedenim pripremama, zbog dužine fronte sovjetske snage nisu bile u stanju organizirati obranu po dubini. Šest armija u sastavu Zapadne fronte pokrivale su crtu bojišta dužine 340 km, a zbog nedostatne popunjenosti divizija pričuve su bile minimalne.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene