|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Mladen KALAJŽIĆ
HRZ u Domovinskom ratu
 |
|
|
Kamen temeljac Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu bilo je osivanje zrakoplovne skupine pri Zapovjedništvu Zbora narodne garde. Osnovna zamisao bila je okupiti pilote i ostale zrakoplovce koji su napustili JNA, pružiti stručnu pomoć postrojbama Garde, te stvoriti jedinstven sustav zemaljskog promatranja, javljanja i PZO RH. Što se tvarne osnovice tiče Hrvatska je raspolagala s nešto privrednih i sportskih zrakoplova koji su odlukom Vlade RH od 11. rujna 1991. dani na uporabu HV-u. No, već od samog početka agresije JNA na Hrvatsku organizirano je nadziranje kretanje postrojbi JNA iz zraka i to zrakoplovima aeroklubova i privrednog zrakoplovstva, pod izlikom protupožarnog izviđanja za koje se u tim danima još uvijek moglo dobiti odobrenje Savezne uprave kontrole letenja (SAKL-a).
Već u listopadu 1990. po dogovoru tadašnjeg Općinskog sekretarijata za narodnu obranu (OSNO) Sinj i Split osnovan je samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja i to prvog zrakoplovnog i drugog padobranskog. Vod je od početka rata do 7. veljače 1992. godine djelovao pri Četvrtoj gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje ustrojbeno potpalo pod HRZ, a drugo je ostalo s gardistima. Prva borbena djelovanja izvode se ultralakim zrakoplovima koji, naoružani s osam bombi kalibra 3-4 kg, domaće izrade, napadaju s malih visina u sumrak ili noću. Borbeno se djeluje i zrakoplovima Utva-75 koji su naoružani s četiri Ose i raznim bombama. Taktika napada je krajnje jednostavna i prilagođena ograničenim mogućnostima ovog zrakoplova. Napada se uglavnom noću, s malih visina iz smjera koji je naslabije branjen.
Jedno od najznačajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odašiljač Čelavac koji je tim napadom (djelovalo se Osama) bio privremeno onesposobljen. Utva je tom prigodom pogođena paljbom iz pješačkog naoružanja, no kako nije bilo znatnijih oštećenja piloti su se sigurno vratili sa zadaće. Vrhunac improvizacije bile su kasetne bombe napravljene od tankog lima i punjene bombicama zaostalima nakon napada neprijateljevih Orkana, ozloglašenim zvončićima. U kolovozu 1992. vodu iz Njemačke stiže zrakoplov Antonov An-2 koji ubrzo u zadaćama prijevoza ranjenika leti i do tri puta dnevno na relaciji Dubrovnik-Split-Zagreb. Potkraj 1993. Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split je pripojeno Zrakoplovnoj bazi Divulje pri kojoj je i danas aktivno kao 3. vod 20. eskadrile za djelovanja na moru (EDM).
Kraj rata nisu doživjela trojica pripadnika postrojbe. Pilot Branko Fridel, mehaničar Boris Kekez i padobranac Davor Šabić poginuli su, zajedno s pilotima HRZ-a Bojanom Vojvodom i Mladenom Škalicom, u nesreći zrakoplova An-2 na trenažnom letu 26. siječnja 1992.
Drugog srpnja 1991. ustrojava se Prva eskadrila lakih borbenih zrakoplova višestruke namjene Čakovec, što je službeno potvrdio GSHV u zapovijedi od 30. kolovoza. Pripadnici eskadrile su sportski i profesionalni piloti Aerokluba Čakovec, te profesionalni piloti Privrednog zrakoplovstva Daruvar i Zagreb. U kolovozu 1991. godine glavna zadaća im je prihvat i skrivanje sportskih i privrednih zrakoplova s drugih hrvatskih aerodroma tako da je u jednom trenutku na aerodromu Čakovec bilo smješteno 28 zrakoplova od kojih je većina ubrzo dobila nov, maskirni izgled. Dvanaestog rujna zrakoplovi JNA napadaju varaždinski aerodrom gdje su se nalazili zrakoplovi An-2 Privrednog zrakoplovstva Osijek. Tom prigodom oštećena su četiri zrakoplova, pa se zbog straha od novih napada odlučuje preostale zrakoplove, uz suglasnost mađarskih vlasti, prebaciti u Republiku Mađarsku. No, odlukom MORH-a zrakoplovi su umjesto u Mađarsku prebačeni u Republiku Sloveniju. Tijekom listopada po zapovijedi GSHV-a, eskadrila provodi izviđanje povlačenja postrojbi i naoružanja JNA iz Hrvatske jer su postojale naznake da će dio naoružanja ostati pobunjenicima u Hrvatskoj. U jednom od takvih letova neprijateljski PZT je pogodio dva zrakoplova, od kojih se jedan, Utva-75, s 13 pogodaka i težim oštećenjima ipak uspio vratiti i sigurno prizemljiti. Zbog neprijateljeve PZO i ograničenih mogućnosti zrakoplova svi su letovi izvođeni do 50 m visine i u najvećoj tajnosti. Doskora se započinje s intenzivnom obukom i preobukom pilota na zrakoplov An-2 koji će postati temeljni zrakoplov HRZ-a, osobito za prijevoz ranjenika i sanitetskog materijala.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene