|
|||||||||||
|
|
Napisali i snimili Danijel VUKOVIĆ, Saša MAVROVIĆ |
||||||||||
|
|
Ured Ovogodišnji MAKS održan je u letnom istraživačkom institutu Gromov (Letajuščiji Ispitatelski Institut-LII Gromov) na aerodromu u Žukovskom. Aviograd Žukovski smješten je 45 km jugoistočno od Moskve, a grad je dobio ime po slavnom ruskom aerodinamičaru Nikolaju Egoroviču Žukovskom. U gradu se nalazi više središta za konstruiranje, opremanje i ispitivanje zrakoplova svih vrsta i namjena pa je stoga atribut aviograd opravdan, a dobro se podsjetiti da je grad baš za ovu namjenu i projektiran. Između ostalog, u Žukovskom je moguće ostvariti životne snove! U jednom od hangara instituta nalazi se organizacija Incredible Adventures preko koje je moguće, uz zadovoljeni osnovni liječnički pregled, letjeti na najsuvremenijim ruskim avionima, dakako, uz ne baš prihvatljivi novčani iznos. MAKS je zrakoplovni miting koji se održava od 1993.g., svake dvije godine u letnom institutu Gromov u Žukovskom. Prva takva manifestacija održana je 1992.g. na istom mjestu, a aeromiting je nosio ime Mosaeroshow Ô92 kada su uz ostale, prvi put bila izložena dva putnička (Il-96-300 i Il-114) i četiri vojna aviona (Tu-160, Su-27K, MiG-29K i M-51 Geophysica), kao i obrambeni i protuzrakoplovni sustavi (S-300 PMU-1). Na MAKS-u 2001. gostovalo je 525 domaćih i stranih tvrtki iz trideset i četiri zemlje. Na stajanci je bilo izloženo više od 130 zrakoplova, u okolici koje je bilo smješteno 25 paviljona ukupne površine oko 30.000 m2, u kojima se nalazilo trideset poslovnih štandova. Cijela izložba zauzima oko 300.000 m2! Tijekom šest dana trajanja, 106 zrakoplova izvelo je 490 demonstracijskih letova, a aeromiting je posjetilo više od 700.000 ljudi! Navedena statistika jasno nam daje do znanja da se radi o najvećoj zrakoplovnoj izložbi na svijetu! Poznavajući ruski mentalitet to i nije veliko iznenađenje, ali za svakog zrakoplovca MAKS predstavlja nešto posebno što bi se trebalo vidjeti. Aeromiting je službeno otvorio ruski predsjednik V. Putin, a svečani čin otvaranja bilo je izbacivanje vode u ruskim nacionalnim bojama iz protupožarnog aviona-amfibije Be-200. Jedini parametar koji može kobno utjecati na cijelu statistiku je vremenska prognoza s kojom dosadašnji MAKS-evi nisu imali problema. Na svakom MAKS-u izložena su, između ostalog, i najnovija dostignuća ruske zrakoplovne i svemirske tehnologije pa su se tako i na ovoj izložbi mogli vidjeti zanimljivi noviteti. Veliku pozornost izazvao je MiG-31 BM, teški višenamjenski lovac/presretač s izloženim arsenalom, a koji je prvi put prikazan na MAKS-u 1999, dok je varijanta BM proizvedena 1998. Izložbeni primjerak obojan je u sivu i modru boju s logom tvornice "SokolÓ. Predviđalo se da će na stajanci biti izložen i MiG 1.42 (oznaka prototipa je 1.44) višemanjenski lovac , ali na žalost svih, nije se pojavio. No to nije bio razlog da se sakrije veliko oduševljenje prilikom pojavljivanja aviona S-37 Berkut (Zlatni orao). S-37 je eksperimentalni zrakoplov, tehnološki demonstrator s krilom obrnute strijele, a spada u zrakoplove pete generacije. Oznaka "SÓ nije klasična kod označavanja vojnih i civilnih zrakoplova ruske proizvodnje. Zrakoplovi ruske proizvodnje ispred brojčane oznake nose slovnu oznaku od dva ili tri slova koja se odnose na ime konstruktorskog ureda (MiG, Mil, Su, Tu, Il, Be...). U situaciji kod oznake S-37, slovo "SÓ odnosi se na oblik krila obrnute strijele (Strelovidno krilo). Uobičajena operativna oznaka ovog zrakoplova trebala bi biti Su-47. Na izložbi Berkut je prvi put letio zajedno sa Su-35UB i Su-30MK, a drugi put sam ponosno demonstrirajući neuobičajeni oblik krila kao i let malom brzinom pri velikom napadnom kutu. Također, od prvi put prikazanih vojnih zrakoplova je i Su-27 KUB (Korabelnyj Uchebno Boevoj), mornarički lovac-bombarder za obuku pilota proizveden 1999. Ova inačica Flankera pojavila se i na MAKS-u 1999., ali kao avion u razvoju (sve komponente u avionu nisu bile ugrađene, a izvana je bio neobojan, što je inače praksa ruskih konstruktora tijekom razvoja i ispitivanja aviona). Radi se o mornaričkoj varijanti Su-27K (Su-33) integrirane triplan konfiguracije krila (repne površine, krila, kanardi). Ukupna površina krila kod Su-27 KUB je nešto veća radi mogućnosti ostvarenja manje brzine slijetanja, što je jako poželjno kod slijetanja na palubu nosača zrakoplova, dok je zbog istog razloga dolet povećan 15-20%. Druga novost kod krila ovog aviona je automasko podešavanje pretkrilaca i zakrilaca ovisno o uvjetima u letu. U kabini zrakoplova, tj. kokpitu piloti sjede jedan pored drugoga kao kod Su-34. Ovakva konfiguracija kokpita znatno smanjuje opterećenje pojedinačnog člana posade budući da su jedan i drugi istodobno upućeni kako u parametre leta, tako i parametre o borbenom djelovanju pa je tako vrijeme za međusobnu komunikaciju znatno smanjeno. Zanimljivo, ova konceptualna ideja potječe izravno od Suhojevog glavnog konstruktora Mihaila Simonova. Prvi let ovog zrakoplova uspješno je izveden 29. travjna 1999. u institutu Gromov u Žukovskom, a avionom su upravljali test piloti konstruktorskog ureda OKB Suhoj Viktor Pugačev (poznat po prvom izvođenju manevra "CobraÓ na Su-27) i Sergei Melnikov. Tijekom letnog programa Suhoja posebno su bili zanimljivi letovi u parovima (Su-33 i Su-27 KUB, Su-25 UTG i S-37, Su-32FN i Su-24M) u kojima je dominirao sklad pilotskih umijeća. Su-27 KUB, Su-33 i Su-25 UTG demonstrirali su slijetanje na nosač zrakoplova. Poznati ruski pilot i dvostruki heroj Rusije Anatolij Kvočur letio je na Su-27, jednom od dva zrakoplova akrobatske skupine Test Pilots (LII). Posebno oduševljenje publike, pogotovo domaće, izazvala je akrobatska skupina Russkiye Vityazi (Ruski vitezovi), sastavljena od 6 aviona Su-27 (dva dvosjeda), smještena u zrakoplovnoj bazi Kubinka. Treba naglasiti da izrazito ova skupina predstavlja nacionalni ponos (kao i općenito zrakoplovstvo) ruskog naroda, a to se moglo najbolje zaključiti po komentarima i boji glasa komentatora. U sklopu letnog programa aviona MiG najimpresivnije su izgledale inačice dvadesetdevetke. Također, u njihovom letnom rasporedu nastupila je i akrobatska skupina Striži (u zapadnoj literaturi navodi se naziv Swifts), sastavljena od 4 do 6 MiG-29 Fulcruma sa svojim standardnim programom. Na stajanci MiG-a zastupljeni su bili MiG-29 K, MiG-29 OVT, MiG-29 MRCA, MiG-29 SMT (UBT), MiG-21-93 (modernizirana varijanta sa znatno poboljšanom elektroničkom opremom te s mogućnošću nošenja najsuvremenijih ruskih projektila zrak-zrak kao što je RVV-AE R-77, tj. AA-12 AMRAAMski) i MiG-AT. Možda je najimpresivnije djelovao MiG-29 SMT i MiG-29 UBT, više zbog sada već uobičajenog oblika, dok se sa stajališta manevarskih sposobnosti varijante Fulcruma bitno ne razlikuju. Nešto odvojeniji od svojih sljedbenika bio je izložen i povijesni MiG-9. Svoj standardni letni program izveo je i MiG-AT. Uz zaglušujuću buku i vibracije tla, letni program izveli su i MiG-25 jednosjed i dvosjed. Budući da su izašli izravno iz jednog od hangara instituta, nasuprot izložbenom dijelu, iz bliza se nisu mogli vidjeti. Od aviona OKB Antonova, ljudima najzanimljiviji primjerak bio je An-225 Mrya. Sa svojim visoko podignutim prednjim (nosnim) dijelom mamio je ljude u svoju golemu i prostranu "utrobuÓ kojoj kao da nema kraja. Sa svojim nevjerojatnim parametrima; dužina 84 m, raspon krila 88.40 m i maksimalnom uzletnom masom od 600.000 kg, već duže vrijeme osigurava prvu poziciju na listi najvećih zrakoplova na svijetu. Na tom avionu glavni stajni organ (stajni trap) ostavlja poseban dojam. Zbog svojih dimenzija morao je biti smješten nešto dalje od svoje "braćeÓ poput An-30, An-70 (4x2 kontrarotirajuća propelera), An-74 i An-140. Njegov prethodnik An-124 Ruslan, koji je nešto manjih gabarita, nije bio izravno izložen, ali se njegova nezamjenjiva kontura jasno iscrtavala ispred udaljenih hangara i ispitnih postaja instituta Gromov. Općenito, na svim pomoćnim aerodromima i stajankama instituta, koji su od glavnih PSS staza odvojene nižim i višim zelenilom, mogu se zamijetiti repovi aviona kako "stršeÓ, vrhovi krila, repova i trupova kako "izviruÓ iz gustog zelenila. Upravo iz te tajnovite guste šume pojavio se pred pistom golemi Il-76MF (NATO oznaka Candid) koji je ubrzo i uzletio. Radi se također o grdosiji, koja za potrebe gašenja požara može ponijeti i do 42 t vode! Il-76 dug je 46,6 m, raspon krila mu iznosi 50,5 m, a prvi put je poletio 25. ožujka 1971. Do danas, ne sumnjivo predstavlja jednu od glavnih atrakcija aeromitinga gdje god da se pojavi. Do sada je proizveden u četiri varijante Il-76, Il-76M, Il-76MD i Il-76MF. Ova zadnja varijanta razlikuje se od prethodne tri po ugrađenim novim snažnijim motorima Perm PS-90A. Stajni trap je također višekolonog tipa i izgleda masivno, ali zato omogućuje sigurno slijetanje s nepripremljenih staza. Stajanku Iljušina obogatili su Il-14, Il-103, Il-114 T, Il-114-100, a sami ulaz na MAKS krasio je putnički avion Il-96M. OKB Tupoljev izložio je svoj dugogodišnji ponos Tu-160 Blackjack, nadzvučni strateški bombarder (pandan američkom avionu B-1B Lancer). U svojoj golemoj utrobi može ponijeti razni ubojiti arsenal koji obuhvaća strateške krstareće projektile dugog dometa, vođene rakete kratkog dometa, konvencionalne i nuklearne bombe i mine. Bombarder i izviđač Tu-22M Backfire (Tu-22 osnovna varijanta nosi NATO oznaku Blinder) također je dobio pozivnicu za MAKS 2001. O ovom avionu opširnije je pisano u prethodnim brojevima Hrvatskog vojnika. Svojom zajedničkom letnom točkom Tu-204 i Tu-334 pokazali su da i putnički zrakoplovi (bar ova dva) i te kako mogu biti agilni! Najvjerojatnije su njima upravljali vojni piloti, ali serija manevara koji nikako nisu uobičajen prizor u civilnom zrakoplovstvu mamili su uzdahe i čuđenje publike. Nadzvučni putnički avion Tu-144, koji je zbog svoje "slučajneÓ sličnosti s Concordeom nazvan i Konkordski, nije bio izravno izložen, ali njegova elegantna i izdužena figura jasno se mogla uočiti ispred malo udaljenih objekata instituta. Izloženi su bili i ostali Tupoljevi: Tu-95M, Tu-95LL, Tu-134, Tu-154M, Tu-234. Teški hidroavioni amfibije OKB Berieva Be-12P i Be-200 nisu najatraktivnijeg izgleda, pa su ostali u "sjeniÓ drugih zrakoplova, ali njihova namjena nezamjenjiva je u mnogo korisnih zadaća. OKB Beriev predstavio je i svoj nešto noviji model lake amfibije Be-103. Radi se o manjem niskokrilcu (4-5 članova) pogonjenom s dva zrakom hlađena klipna motora američke proizvodnje Teledyne Continental Motors, svaki snage 210 konjskih snaga. Osnovna namjena mu je prijevoz osoblja i manje količine tereta, a snašao se i ulozi ophodnog aviona s mogućnošću pružanja prve pomoći na vodenim površinama. OKB Jakovljev predstavio je putnički avion Jak-40, Jak-18T i svoj mlazni trenažni avion Jak-130, a njegove izvanredne manevarske sposobnosti demonstrirao je test pilot Roman Taskajev (jedan od trojice pilota koji su prvi put javno demonstrirali letne karakteristike tada novog ruskog aviona MiG-29). Isti proizvođač izložio je i bespilotnu izvidničku letjelicu Pchela. OKB Mjasisčev predstavio je avione M-101T Gzhel i znanstveno-istraživački avion M55 Geophysica. Na izložbi se pojavio i južnoafrički Mirage F1 koji je uz letni program bio zanimljiviji na stajanci gdje je prikazana mogućnost nošenja ruskih projektila zrak-zrak. U središtu izložbe bio je Baikal, dostavljački svemirski brod s mogućnošću višekratne uporabe. Ta svemirska letjelica cilindričnog oblika prvi put je izložena ove godine na aeromitingu u Le Bourgetu. Proizvođač je OKB Khurničev, a tehnički podaci su sljedeći: dužina 27m; masa prazne letjelice 17,8t; maksimalna uzletna masa 130,4t; pogonska grupa 1 x RD-191. Letjelica je nastala kao zamjena za Angaru, letjelicu iste namjene. Nakon što je lansiran, Baikal ubrzava do Mach 6 te nakon obavljene zadaće otvara skupljena krila i aktiviranjem posebnih dodatnih motora te vođen autopilotom vraća se na Zemlju. Posebna značajka te letjelice je univerzalnost, tj. ona u orbitu može ponijeti ne samo ruski već i francuski ili američki satelit. Na Maksu 2001. bio je izložen i široki asortiman protuzračnih sustava, od Igle do S-300PMU2 Favorit i dalekometnog sustava Antei-2500. Prikazan je simulator SAM sustava Igla, najnovije inačice protuzračnog topa ZSU-23-4 Shilka i topničko raketni sustav Tunguska-M1 AD. Drugi MAKS novitet je bio SAM sustav Gyurza, nasljednik slavne Strela-10M. U ovaj projekt je uključeno više ruskih kompanija: Saratov, Azov i Zelenograd. Sustav rabi raketu zemlja zrak razvijenu u Nudelman TsNIIT ochmash. Za razliku od predhodnika, Gyurza ima mogućnosti toplinskog praćenja cilja i najmodernije digitalno računalo. Sustav ima područje detekcije 10-12 km i pokriva 360Ą azimuta i 0-30Ą nagiba. Digitalno računalo osigurava vezu između borbenog vozila od protuzračne baterije i daljinskog upravljanja (dosega do 200 m). Što se tiče budućih protuzračnih projekata treba zamjetiti Pantsir-S1 protuzračni topničko raketni sustav. Također je u sklopu zračne obrane malog dometa bio prikazan SAM sustav Tor-M1T. Prezentiran od tvrtki Antei i Iževsk, Tor-M1T je novi, poboljšani, dobro svjetski poznati Tor-M1 sustav. Tor-M1T je mobilna inačica Tora-M1. Kontrolna kabina je smještena na kamionu URAL-5323 gdje su promatračka i paljbena jedinica smještene u prikolici kamiona. Također mora se spomenuti da je cijena Tora-M1T niža no kod prethodne inačice. Mogao se vidjeti i SAM sustav Ural Tihomirov-NIIP istraživačkog instituta. Ovo je najnovija generacija protuzračnog sustava rabi IMG (illumination and missile guidance) radar koji se po potrebi može dići do visine od 21 m. IMG radar znatno poboljšava mogućnosti otkrivanja i djelovanja na niskoleteće ciljeve. Antey je izložio Antei-2500 dalekodometni SAM sustav koji ima mogućnosti detektiranja i djelovanja po balističkim raketama dometa 2500 km i brzinama do 4500 m/s. Najpoznatiji izložen SAM sustav bio je slavni S-300PMU2 Favorit. Favorit SAM sadrži radar 96L6E koji je razvio konstrukcijski ured Lira te proizveden u Lianozovo electromehaničkoj tvornici. Radar 96L6E ima sposobnost detekcije meta na svim visinama. S-300PMU-2 je dokazao svoju efikasnost na puno pokusa i bojnih gađanja. Na poligonu Kapustin Jar je dokazao svoju moć uništavajući balističku raketu Scud opremljenju bojnom glavom. Triumph sustav je novog dizajna razvijen upotrebom naprednih elektroničkih komponenti i obećavajućih tehničkih rješenja za radar, kućišta za rakete i računala. U isto vrijeme zadržava maksimalnu kompatibilnost s familijom sustava S-300P. Triumphov maksimalni operativni domet je udvostručen te je povećana i visinska pokrivenost. Trenutačno se u razvija sposobnost over-the-horizon (OTH) djelovanja protiv AWACSa i sličnih ciljeva. Dvije inačice S-400 Triumph SAM sustava bile su prikazane tijekom izložbe i to 9M96E i 9M96E2. Rakete imaju povećanu otpornost na elektroničke protumjere kao i aktivno radarsko navođenje. Zaključujući ovaj članak, treba navesti da MAKS ne predstavlja aeromiting na kojem je naglasak na poslovnoj suradnji zrakoplovnih tvrtki, kao što je to jasno vidljivo na vodećim zapadnim aeromitinzima. U Le Bourgetu, Fahrnboughu i Berlinu uzdahe publike i stručnjaka tek počinju mamiti nastupi ruskih zrakoplova! MAKS je aeromiting gdje je cijeli program podvrgnut kvantiteti i kakvoći letačkog programa, kao najzanimljivije manifestacije najširem rasponu ljudi. Ponosni uzvici divljenja svom domaćem zrakoplovstvu, ruska publika ne dopušta da se stvori umjerena atmosfera u kojoj bi se mogli održati i ozbiljniji poslovni sastanci. Posebnu ulogu u svemu tome ima i komentator koji ne štedi glas i pozitivne epitete najvaljujući nastup zrakoplova kao i njegovog pilota, koji je najčešće nositelj titule heroja ruskog zrakoplovstva. Takvu, gotovo idiličnu zrakoplovnu atmosferu u 18.00 počinje "pročešljavanjemÓ zatvarati red vojnika koji lagano koračajući naprijed po cijeloj širini izložbe, jasno i prijeteće daju do znanja kako iza njih na smije ostati nitko. Za MAKS se s punim pravom može reći da je prije svega Ônarodna manifestacijaŐ, specifična i po tome što zrakoplovi na stajanci nisu nedostupni, već se svaki zrakoplov može detaljno pogledati, opipati, fotografirati iz neposredne blizine itd. Nadajmo se da će grad Žukovski ostati još dugi niz neparnih godina domaćin jednoj ovakvoj manifestaciji koja ostavlja poseban dojam na svakog posjetitelja! |
||||||||||
|
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved Pravne napomene |