Pišu mr. sc. Zvonko OREHOVEC, viši predavač, dr. sc.Dario MATIKA, docent, mr. sc. Ivan JUKIĆ, dr. Slavko BOKAN, Tomislav SABOLIĆ, mr. sc. Boris ILIJAŠ

Sigurno je da mnogi procesi unutar ljudske povijesti obilježavaju društvena kretanja, te da u velikoj mjeri usmjeravaju, pa čak i upravljaju ljudskom zajednicom. Jedan od tih procesa je rat, koji prati ljudsku zajednicu kroz cijelu povijest

Osnovna karakteristika ratnih sukoba kroz povijest je bio sukob dvije strane uglavnom na istom stupnju razvoja¹, bez znatnijih tehnoloških razlika, te da je o pobjedi odlučivala veličina vojske, strategija, političko okruženje i gospodarska snaga sukobljenih strana.
No, izrazitim znanstvenim napretkom zadnjih 50-ak godina i promjenama političkih odnosa potkraj 80-ih godina (koje se očituju u raspadu komunističkih država, te višenacionalnih država, a naročito SSSR-a) stvaraju se potpuno nove tehničke mogućnosti i nastalo je novo okruženje koje je utjecalo i na pojavne oblike rata.
Osnovna teza koja se može postaviti je: klasični - konvencionalni sukob ustupa mjesto nekonvencionalnim oblicima rata.
Svrha ove analize je dati pregled oblika nekonvencionalnog rata, odrediti koji su potencijalni ciljevi nekonvencionalnog rata i na kraju pokušati odrediti odnos oružanih snaga (u daljem tekstu OS ) prema ovom sukobu, a naročito koji se ciljevi postavljaju pred ministarstva obrane i OS prilikom izrade Vojne strategije i Združene doktrine, a posebice pred obavještajnu sigurnosnu djelatnost u OS kako bi učinkovito odgovorila na ovaj izazov.

	stranica 1/3