|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Igor SKENDEROVIĆ
 |
|
|
Razjedinjena europska zrakoplovna industrija priprema se za rad na petoj generaciji borbenih aviona. Taj rad bi mogao donijeti još pogubniju podjelu nego 1985. kada su se u razvoju lovca četvrte generacije rascijepili na dva vrlo slična programa, Rafale i Eurofighter
Danas postoji nekoliko velikih europskih proizvođača aviona. To su Alenia Aerospazio, BAE System, Dassault, Saab i EADS. Na ovogodišnjem Paris Aero Showu visoki dužnosnici tih tvrtki su nastojali iskoristiti prigodu da umanje razvojni jaz između tih tvrtki te potražiti puteve buduće suradnje. No, to bi mogla biti unaprijed izgubljena bitka. Za razliku od 1985. kad su bile naglašene nacionalne razlike u pogledu temeljnih konstrukcijskih karakteristika zajedničkog europskog lovca, a dodatno otežane pitanjem udjela u proizvodnji te pitanjem koja država bi trebala biti predvodnik projekta, problemi su ovaj put fundamentalniji. Tiču se posjedovanja i vlasništva nad tehnologijama i raznih dogovora sklopljenih kako bi se neke tehnologije zaštitile. U takvoj situaciji sumnja i nepovjerenje su i paranoičan i logičan izbor.
Europski borbeni avion pete generacije još je u ranoj fazi razvoja i to nije samo jedan već nekoliko različitih projekata. U Velikoj Britaniji se razvija pod nazivom Future Offensive Air System (FOAS), u Njemačkoj pod nazivom Future Airborne Weapon System (FAWS). Slični programi postoje i u Francuskoj, Španjolskoj, Švedskoj i Italiji. S industrijskog gledišta taj rad je nužan kako bi se popunio proizvodni vakuum koji će nastati završetkom isporuke Eurofightera, Rafalea i Gripena i njihovih izvedenica. To bi se, prema procjenama, trebalo dogoditi u slijedećih 15 godina.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene