|
|||||||||
|
|
Piše puk. Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ, dipl. ing. |
||||||||
|
|
Britanska samovozna haubica 155 mm AS90 Braveheart
Nastavljamo s predstavljanjem samovoznih topničkih sustava 155 mm JBMOU, dužine cijevi 52 kalibara kako je najavljeno u Hrvatskom vojniku br. 75/2001. Prije gotovo šest godina Hrvatski vojnik je predstavio prethodnika ovog sustava (AS-90), pod vođenjem tadašnje tvrtke VSEL (Vickers Shipbuilding and Engineering Limited), a ovdje ćemo predstaviti njegovu moderniju inačicu kompatibilnu zahtjevu topništva NATO-a, čiji je nositelj proizvodnje BAE Systems Royal Ordnance Defence Weapons Projekt samovoznog oružja s idejom univerzalne kupole za mogućnost ugradnje na različita mobilna podvozja započeo je još 1982. godine, da bi u potpunosti zaživio 1986. godine nakon izlaska Velike Britanije iz neuspjelog zajedničkog posla na razvoju europskog topničkog samovoznog sustava 155 mm, (SP-70). Naime, proizvodnja britanskog sustava 155 mm, s dužinom cijevi 39 kalibara ugovorena je 1989. godine u količini 179 oružja za potrebe britanske vojske. Tijekom 1989. i 1990. godine uslijedila su intenzivna ispitivanja prototipa koja su trajala skoro do polovice 1991. godine, kada je odlučeno da se oružja mogu postupno uvoditi u operativnu uporabu. No, kako je balistički sporazum JBMOU 155/52 mm na snazi od 1987. godine, jasno da je uvođenje tada potpuno novog oružja, u stvari, uvođenje zastarjele generacije cijevi od 39 kalibara i to punih pet godina (prva britanska postrojba je bila operativna 1993. godine). Možda je bitno naglasiti kako su se paralelno s uvođenjem sustava AS90/39 u serijsku proizvodnju odvijali i poslovi razvoja modernijeg topničkog sustava dužine cijevi 52 kalibra. Još 1987. godine su započela ispitivanja s eksperimentalnom cijevi EXP 36 dužine 52 kalibra koja su završena potkraj 1988. godine. Projekt je definiran u dvije faze. Prvom fazom je bila obuhvaćena konstrukcija i razvoj novog oružja ERO (Extended Range Ordnance) i izbor sustava modularnih barutnih punjenja MCS (Modular Charge System), dok je drugom bilo predviđeno uvođenje oružja ERO i novih modularnih barutnih punjenja na postojeća oružja AS90 na uporabi. Cijev ERO 155 mm, dužine 52 kalibra oznake L7A1 proizvedena je u kraljevskoj oružarnici Royal Ordnance Nottingham i nije imala zahtjev za kromiranjem ili otvrdnjavanjem unutrašnjosti. Izrađena je od iste vrste čelika kao i cijev dužine 39 kalibara. Ekstraktor barutnih plinova je nešto veći, a plinska kočnica je rekonstruirana s ciljem povećanja učinka koji je sada oko 35%. Dužina trzanja sa šestim punjenjem je 790 mm, a sila trzanja 580 kN. Da bi mogla nositi produženu cijev, kolijevka oružja je ojačana odgovarajućim umetkom koji povećava nosivu površinu klizanja cijevi pri trzanju, a tlakovi u sustavu izravnjača se također moraju mijenjati. Međutim, hidroelastični sustav nije pretrpio konstrukcijske promjene. Sustav upravljanja automatskom kopčom cijevi koja je ugrađena na prednjem dijelu podvozja je ostao nepromijenjen, ali je izmijenjena visina kopče kako bi se ostvario nagib cijevi u vožnji od 5,5o zbog održavanja zahtijevanog klirensa. Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika |
||||||||
|
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved Pravne napomene |