|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Velimir SAVRETIĆ
 |
|
|
Za operacije spašavanja srušenih američkih vojnih pilota, koji su se uspjeli spasiti iz pogođenog aviona ili helikoptera prizemljujući na neprijateljskom teritoriju rabe se US Special Operations Forces, koje su primile i dužnost spašavanja svih NATO-vih pilota i letačkog osoblja. Paralelno s Air Force Special Operations Forces osnovala je i američka ratna mornarica svoju službu spašavanja pod nazivom Marine Expeditionary Unit Special Operations Forces. Ovdje opisana vojna operacija, vođena s pripadnicima MEUSOC-a i AFSOC-a, pokazala je svu kompleksnost i opasnost ovakvog žurnog djelovanja u neprijateljskoj ratnoj zoni
Toga je jutra nebo nad sjevernom Bosnom bilo djelomično oblačno. Mir šume remetio je samo reski zvuk nadlijetanja dvaju aviona poslanih iz NATO-ove zrakoplovne baze Aviano (AFB Aviano), na dužnosti održavanja "deny flight", odluke Ujedinjenih naroda kojom se zabranjuje let u zračnom prostoru Bosne i Hercegovine, a zbog održanja mira na tom dijelu raspadnute Jugoslavije. Bio je to petak, 2. lipnja 1995., godine tako bitne za Hrvatsku i, uopće, konačno postizanje mira u cijeloj toj regiji.
Bio je to i crni petak za zrakoplovne snage NATO-a odnosno USAF-a jer se dogodilo nešto što se i nije očekivalo.
U avionima F 16C letjeli su satnik Scott W. O'Grady, pozivni signal misije "Basher-56" i satnik Bob Wright, pozivni signal misije "Basher-57". Taj su petak baš njih dvojica bili, od svih ostalih pripadnika 555. lovačke eskadrile 31. lovačkog puka, na borbenoj zadaći.
Letjeli su na visini od 26.000 stopa i nekoliko su puta nadlijetali područje Bihać-Banja Luka-Bosanski Petrovac. Bili su bezbrižni, ne vjerujući da im se išta može dogoditi imajući u vidu poznate pozicije srpskih protuzrakoplovnih bitnica s raketama SA-6. Međutim, prevarili su se! Srbi su tijekom noći uspjeli premjestiti te bitnice iz područja Bihaća i samo su čekali kada će im američki avioni sami doći kao meta. I uspjeli su!
Znali su da je F 16C osjetljiv samo u svojoj slijepoj točki, ispod trbuha, i da tu ECM sustav ne djeluje pa su tako i uradili. Ukopčali su radarsko navođenje bitnice SA-6 tek kada su avioni bili zamalo iznad njih tako da je satnik O'Grady imao samo nekoliko sekundi da nešto učini prije eksplozije rakete SA-6. Ali, ništa nije mogao učiniti.
Satnik Bob Wright u drugom F 16C vidio je kako je eksplozija rakete presjekla avion u dva dijela i kako je kokpit sa satnikom O'Gradyjem neoštećen nestao u oblaku, ali nije vidio što se dalje dogodilo. Satnik Wright odmah je markirao poziciju rušenja zrakoplova i obavijestio bazu, ali nije bio siguran je li se O'Grady katapultirao iz kokpita pogođenog aviona.
Scott O'Grady, presenećen eksplozijom rakete i u šoku, zahvaljujući tome da su nos i kabina zrakoplova ostali u jednom komadu, uspijeva povući ručicu katapultiranja sjedišta; tu "lijepu zlatnu ručku" kako je poslije sam izjavio. Iako ošamućen i opečen po glavi i vratu, uspješno otvara padobran i spušta se nadlijećući glavnu cestu i gomilu srpskih vojnika koji ga očekuju.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene