Piše Tomislav HUHA

Napredak u razvoju zrakoplova na području pokretljivosti i upravljivosti prisilio je i proizvođače katapultnih sjedala na modificiranje postojećih tipova sjedala odnosno konstruiranje novih

Katapultna sjedala su u svojim počecima bila tek jedan od dijelova zrakoplova, što znači da ih je proizvođač razvijao za određeni tip vlastitog zrakoplova. Osnovni zahtjev bio je uklopiti performanse sjedala u performanse zrakoplova za koji je predviđeno. Takav se pristup ubrzo pokazao neprikladnim. Kod kasnijih konstrukcija to se usredotočilo ponajprije na pilota (u novije vrijeme i na žene - pilote), što je dovelo do smanjenja postotka neuspjelih katapultiranja i standardizacije tipa sjedala unutar ratnog zrakoplovstva neke države. Današnja katapultna sjedala imaju uspješnost reda veličine 90%, a od preostalih oko 10% nešto više od polovice ide na katapultiranja izvan letne envelope. Usporedno s povećanjima zahtjeva sigurnosti katapultiranja padao je broj tvrtki koje su katapultna sjedala proizvodila. Danas je na tržištu apsolutno vodeća tvrtka engleski Martin - Baker s više od 68,000 proizvedenih sjedala u 90 država i više od 6800 spašenih života. Nakon toga najverojatnije slijedi ruska Zvezda (spominje se brojka od više od 12,000 sjedala) te američki Boeing/McDonellDouglas.
U posljednjih deset - petnaest godina napreci na području tehnologije materijala i sustava za upravljanje zrakoplovom doveli su do pojave tzv. "superpokretljivih" zrakoplova kao što su američko-njemački X-31, F-16 AFTI (Advanced Fighter Technology Integration), F-16 MATV (Multi-Axis Thrust Vectoring), F-15 STOL/MTD (Short Take-Off and Landing/Manoeuvre Technology Demonstrator), F-15 ACTIVE (Advanced Control Technology for Integrated VEhicles), F/A-18 HARV (High Alpha Research Vehicle) te ruski Suhoj Su-37. Karakteristike tih zrakoplova su sposobnost leta pri vrlo velikim napadnim kutevima (a > 70°) uz potpuno zadržavanje upravljivosti. Također su sposobni manevre izvoditi iznimno velikom kutnom brzinom i ubrzanjem te maksimalnim opterećenjem od 9 g i više. Najpoznatiji od spomenutih zrakoplova je svakako Su-37, koji je kako širu javnost tako i stručnjake zadivio menevrom "Kulbit", što je, ustvari, salto unatrag izveden uz minimalan gubitak visine. O taktičkoj vrijednosti tog manevra vode se rasprave, međutim, uz to što je impresivan, u svakom je slučaju odličan pokazatelj u kom smjeru se kreće razvoj zrakoplova u bliskoj budućnosti.
Napredak u razvoju zrakoplova na području pokretljivosti i upravljivosti prisilio je i proizvođače katapultnih sjedala na modificiranje postojećih tipova sjedala odnosno konstruiranje novih. Još prije početka razvoja sjedala Mk.10, tvrtka Martin - Baker analizirala je oko 4,000 katapultiranja s ciljem identificiranja položaja u kojem se zrakoplov najčešće nalazi prilikom katapultiranja. Rezultati su pokazali da se zrakoplov pri većini katapultiranja nalazi u poniranju na maloj visini, s poprečnim nagibom do 70°. Vrlo malo katapultiranja dešavalo se u leđnom letu, i većinom su bila na visinama većima od 300 m. Iz toga je bilo očito da je pri konstruiranju novog sjedala važno pozornost dati upravo katapultiranju u poniranju na maloj visini, a ne situaciji vodoravnog leđnog leta na visini od 50 m, kao što su to do tada zahtijevali mnogi naručitelji.
Čimbenik koji je dodatno iskomplicirao posao konstruktora bila je pojava žena-pilota borbenih zrakoplova. Problem leži u tome što su žene u prosjeku niže i lakše od muškaraca, što znači da katapultno sjedalo mora biti manje osjetljivo na promjene težišta kombinacije "čovjek - sjedalo". Također mora biti tako konstruirano da omogući, zbog zadržavanja izravnog pogleda kroz HUD i preglednosti općenito, veće prilagođavanje po visini nego do sada. Dodatna komplikacija posla bio je zahtjev za što manjom masom sjedala. Veća masa sjedala je, zbog veće inercije, korisna zbog povećanja stabilnosti sjedala kod katapultiranjima pri velikim brzinama, no osim nema druge koristi. Kako se većina katapultiranja odigrava pri brzinama leta manjima od 600 čv, pošlo se za smanjenjem mase sjedala.

	stranica 1/4