Piše Vigor MAŠTRUKO

IČinjenica da pojedinac opremljen odgovarajućom tehnologijom može gotovo trenutačno pristupiti izvoru podataka koji se nalazi na drugom kraju svijeta, ili sam pružiti drugome neku informaciju, za posljedicu je imala sveobuhvatnu promjenu načina razmišljanja i djelovanja u razvijenim društvima. Posljedice su bjelodane u ekonomiji, kulturi, zdravstvu, obrazovanju, odnosno područjima koja nisu izravno bila vezana uz tehnološki razvoj na području računarstva. Često se govori o informacijskom dobu, o postindustrijskom društvu, informatičkoj (digitalnoj) revoluciji ili digitalnoj konvergenciji, a ti bi izrazi trebali naznačiti promjenu paradigme suvremene zapadne civilizacije. U takvom društvu, informacija postaje i glavni cilj i glavno sredstvo djelovanja pojedinca ili institucije.
Države i državne institucije u tom su fenomenu uglavnom bile promatrači. Nastojale su pratiti promjene i prilagođavati se, često i s kašnjenjem i nerazumijevanjem. Razvoj tehnologije i odgovarajućih društvenih promjena bio je toliko brz i difuzan da je ostavio velike nedefinirane praznine u područjima za koje je tradicionalno zadužena država, poglavito u pravnoj regulativi, ali i u području obrane i nacionalne sigurnosti, na primjer. Države se, premda još uvijek kaskajući za znanstvenim i tehnološkim razvojem, pokušavaju ukrcati u taj vlak, prilagoditi novoj situaciji i upregnuti nove tehnologije za nacionalne interese i ciljeve.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika