|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Tomislav LONČAR
 |
Međunarodni okvir eskalacije indijsko-pakistanskog spora u Kašmiru
|
|
Potvrda informacija o intenziviranju vojno-diplomatske suradnje između Indije i Tajvana, porasta maoističkih vojnih aktivnosti u Nepalu, isporuka kineskog oružja i vojne opreme Pakistanu, te intenziviranja diplomatskih aktivnosti između Indije, Kine, Pakistana, Sjeverne Koreje i Vijetnama upućuje na tendenciju promjene karaktera postojećeg indijsko-pakistanskog sukoba u Kašmiru u vidu njegova prerastanja s usko regionalne na širu kontinentalnu i globalnu razinu
Indijsko pakistanski sukob opterećuje te dvije zemlje od samih početaka njihove državnosti. Iako su prijepori dijelom nastali i zahvaljujući lošem kolonijalnom nasljeđu, samostalnost im nije donijela potrebno međusobno razumijevanje.
Međusobni kontakti i posjete pa-kistanskog predsjednika Perveza Musharafa i indijskog premijera Atala Vajpayeea Kini, te intenziviranje njihovih kontakata s administracijama u Washingtonu i Moskvi, ukazuju na namjeru pojedinih sudionika tog sukoba za njegovim prerastanjem na najvišu, globalnu razinu. Snažan poticaj za takav slijed događaja predstavlja uspješno svrgavanje talibanske vlasti i smanjenje intenziteta američih vojnih operacija u Afganistanu. Njime su Washingtonu povećane mogućnosti za iskorjenje Al Qaidine mreže i u drugim zemljama, među kojima se visoko na popisu nalazi i Pakistan. Intenziviranje sukoba na indijsko-pakistanskoj granici, te povećanje diplomatske dinamike između Kine, Indije, Pakistana, Rusije, Tajvana i Irana predstavlja jasnu naznaku da je izvođenje takve operacije već počelo. Nužnost njezinog izvođenja proizlazi iz činjenice prema kojoj talibanski problem nije samo afganistan-ski već uvelike i pakistanski. Pakistan je imao odlučujuću ulogu u razvoju ta-libanske moći i nedvojbeno je da veliki dio njegovog sigurnosnog sustava još uvijek njeguje simpatije prema svrgnutoj talibanskoj vlasti na čelu s mulom Omarom. Veliku ulogu u oblikovanju takvog stava ima činjenica da talibani dolaze iz redova Paštuna, naroda koji obitava na obje strane pakistansko-afganistanske granice. Upravo zbog toga izvođenje vojnih operacija protiv talibana u Afganistanu Washington nije mogao izvesti s pakistanskog teritorija. Strategijski razmještaj američkih postrojbi tijekom operacija u Afganistanu, s težišnim pravcima u Tadžikistanu i Uzbekistanu umjesto u Pakistanu, to najbolje potvrđuje. Jednako tako i činjenica da su malobrojne snage koje su SAD razmjestile u samom Pakistanu držane u strogoj tajnosti. Shvaćajući da talibani nisu svoje veze s Al Qaidom mogli razviti bez znanja pakistanske obavještajne službe ISI, Washington se u svojoj afganistanskoj operaciji nije mogao osloniti na Pakistan. Završetkom vojnih operacija u Afganistanu, na samom vrhu popisa daljnjih proiriteta antiterorističkih operacija nastupa vrijeme u kome bi se razlozi koji su do toga doveli trebali ukloniti.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene