Piše Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ

IU prošlom broju Hrvatskog vojnika pisali smo o samovoznom topničkom sustavu Crusader koji bi trebao biti predstavnik američkog topništva u kalibru 155 mm do 2020. godine. Danas se zna da sustav neće biti operativan prije 2008. godine, a sudeći po novim zahtjevima koji se u zadnje vrijeme pred njega postavljaju, može doći i do produljenja zacrtanog roka. Američka vojska će za to vrijeme rabiti samovozne topničke sustave M 109A6 Paladin i starije inačice oružja M 109. Danas te sustave rabi više od 25 zemalja svijeta, a što se njihovih modernizacija tiče, još nije sve rečeno, pa je to jedan od opravdanih razloga zašto pišemo o tom sustavu. Pored toga što je na uporabi u velikom broju zemalja, to oružje se u nekim zemljama proizvodilo prema njihovim taktičko-tehničkim zahtjevima, a jednako tako pojedine zemlje su uključene u njegovu modernizaciju. To što o sustavima M109 pišemo nakon upoznavanja sustava Crusader, ne umanjuje njihovu vrijednost, no sustav Crusader je oružje budućnosti, a M 109, htjeli mi to ili ne, ipak ide u drugi plan.
U ovom članku će biti prikazane razlike u pojedinim inačicama oružja M 109, njegove modernizacije, te status oružja u pojedinim zemljama koje ga rabe u svojim oružanim snagama, a djelomično su sudjelovale u njegovoj proizvodnji. Ukratko će biti prikazano kako je tekla evolucija razvoja različitih inačica od temeljnog modela M 109 do modela M 109A6, dok će o potonjem biti rečeno nešto više.
M 109 A1 se u odnosu na temeljno oružje M 109 razlikuje po novoj, dužoj cijevi koja nosi oznaku M185.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika