|
|
Razvoj obrazovnih programa za potrebe javne uprave
|

|
Svjetska iskustva upućuju na postojanje potrebe sustavnog pristupa izobrazbi i profesionalnom usavršavanju djelatnika javne uprave, kako službenika tako i dužnosnika, s ciljem povećanja njihove učinkovitosti pri obavljanju operativnih zadataka
KU svim područjima profesionalnog djelovanja postoji trajna potreba znanstvenog i stručnog usavršavanja pa tako i u području javne uprave. Brze, a ponekad i česte, promjene u sustavu javne uprave traže od djelatnika u javnoj upravi, a posebice onih na vodećim položajima i onih koji rade na složenim upravnim stvarima da brzo stječu nova znanja i vještine te da se prilagođavaju novom ustrojstvu, novim pravnim ili tehničkim rješenjima i drugačijim metodama i postupcima rada36. Svjetska iskustva upućuju na postojanje potrebe sustavnog pristupa izobrazbi i profesionalnom usavršavanju djelatnika javne uprave, kako službenika tako i dužnosnika, s ciljem povećanja njihove učinkovitosti pri obavljanju operativnih zadataka u pružanju usluga, ali i u upravljanju ukupnim nacionalnim resursima i potencijalima u svrhu njihove optimalne iskoristivosti na duži rok.
Dakle, više je razloga na kojima se temelji potreba za uspostavljanje sustavnog pristupa izobrazbi i stručnom usavršavanju djelatnika javne uprave među kojima su najvažniji sljedeći:
- odgovornost za upravljanje nacionalnim resursima i potencijalima;
- zahtjev za povećanjem djelotvornosti planiranja i upravljanja u javnom sektoru,
- složenost javnih poslova i specifičnost potrebnih stručnih znanja za njihovo obavljanje;
- stalne i brze promjene u okruženju i zahtjevanom načinu obavljanja javnih poslova;
- potreba za povezivanjem i suradnjom na međudržavnoj i međunarodnoj razini zbog uključivanja u svjetske tokove i integracije.
Djelatnicima javne uprave, a posebice onima na višim upravljačkim razinama, dani su u ovlast i na upravljanje važni dijelovi nacionalnog bogatstva. Pod time se najčešće podrazumijevaju različiti prirodni resursi kao što su more, šume, rudna bogatstva, zalihe pitke vode, i sl., a često se zanemaruje da javni poslovi podrazumijevaju normativno reguliranje, upravljanje i dugoročni utjecaj na važne nacionalne potencijale. Među njih se ubraja npr. ljudski potencijal kojim javna uprava upravlja odnosno ostvaruje važan utjecaj putem sustava i politika kao što su: demografska politika, politika osnovnog, srednjeg i visokog školstva, politika znanosti i tehnološkog razvoja, poticajne mjere za zapošljavanje i prekvalifikaciju, socijalna politika prema nezaposlenima. Na sličan način javni poslovi imaju znatan utjecaj i na nacionalni gospodarski potencijal i financijsku stabilnost, međunarodni položaj zemlje, ili u užem smislu, međunarodnu razmjenu dobara, usluga i znanja te mnoga druga područja od dugoročne državne odnosno nacionalne važnosti.
Djelatnici javne uprave postojećim obrazovnim sustavom Republike Hrvatske ne dobivaju dostatno potrebnih interdisciplinarnih znanja za razumijevanje i rad na složenim problemima koja obuhvaćaju navedena područja, a koja su im nužno potrebna za učinkovito upravljanje i odlučivanje. Nastavni programi dodiplomskih i poslijediplomskih studija na fakultetima s kojih dolazi većina djelatnika javne uprave u našoj zemlji, a to su najčešće fakulteti iz društvenih znanstvenih područja, usmjereni su prvenstveno prema problematici privatnog sektora. Važne teme problematike javnog sektora izučavaju se u bitno manjem obujmu te pretežito u kontekstu jednog područja, npr. ekonomskog, pravnog ili politološkog. Zato se djelatnici javnog sektora nerijetko nalaze pred problemima o kojima moraju donositi odluke, a da nemaju dostatno potrebnih stručnih znanja za njihovo cjelovito razumijevanje koje složeni problemi javne uprave sadrže. U zemljama sa suvremenim javnim službama često se za rješavanje problema iz područja javnog sektora, primjenjuju složeni matematički modeli i računalne simulacije. To podrazumijeva poznavanje mnogobrojnih analitičkih tehnika i metoda koje se rabe u suvremenom procesu upravljanja, kako u privatnom tako i u javnom sektoru. Primjerice, zahtijeva se poznavanje područja kvantitativnih metoda, operacijskih istraživanja, primijenjenih statističkih metoda itd. Očito je da je interdisciplinarnost nešto bez čega je nemoguće donositi kvalitetne odluke o složenim problemima s kakvim se danas najčešće suočavaju djelatnici javne uprave na svim razinama upravljanja.
Nagli razvoj informacijskih sustava i nužne potrebe njihovog poznavanja predstavljaju suvremeno okruženje u kojem svoje aktivnosti obavljaju djelatnici javne uprave. Prije svega računalne baze podataka, a zatim i različiti sustavi potpore odlučivanju te posebno, u najnovije vrijeme, različite interne i globalne informacijske mreže (kao što je Internet) postaju dio svakodnevnog radnog okruženja većine djelatnika javne uprave. Bez primjene suvremene računalne tehnologije gotovo je nezamislivo ostvarenje znatnijeg napretka u poboljšavanju i povećavanju učinkovitosti rada sustava javne uprave u cjelini. Međutim, znanja koja su potrebna za aktivnu i kreativnu uporabu tih složenih informacijskih sustava rijetko se mogu stjecati u procesu redovite izobrazbe kakvu najčešće dobivaju djelatnici javne uprave kod nas.
U kontekstu ulaska u europske integracije za koje se Hrvatska opredijelila glede definiranja osnovnih nacionalnih interesa i ostvarivanja dugoročnih strategijskih ciljeva, važno i nezaobilazno mjesto mora imati kontinuirani razvoj sustava javne uprave. Od zemalja kandidata traži se da razviju javnu upravu na takav način da je sposobna implementirati EU zakone i propise s istim stupnjem zajamčene učinkovitosti kao i zemlje članice 38. Iz navedenog je jasno da postoji jaka izravna veza između poboljšanja javne uprave i ulaska u Europsku Uniju. U vezi s pitanjima ključnih čimbenika u postupku uključivanja u EU i uz njega vezanog poboljšanja i razvoja sustava javne uprave, posebno mjesto ima uloga javnih dužnosnika i službenika. Uz mnoge više formalne ili tehničke zahtjeve kao što su npr. poznavanje zakona i propisa ili službenih jezika koji su u uporabi u EU, pred njih će se postaviti i zahtjev operativnog sudjelovanja u procesima donošenja odluka te provedbe i nadzora važećih EU propisa, zakona i programa 38.
Djelotvoran odgovor na izazove koji su uvjetovani složenošću problema upravljanja i odlučivanja u javnoj upravi moguć je sustavnim pristupom izobrazbi i stručnom usavršavanju djelatnika javne uprave na svim razinama. Samo dugoročnim sustavnim pristupom izobrazbi, kako sadašnjih tako i novih naraštaja, moguće je stvoriti preduvjete za kontinuirani proces poboljšanja učinkovitosti javne uprave kod nas. Tome treba žurno pristupiti kako bi se osigurala racionalna i učinkovita uporaba nacionalnih resursa i potencijala za brži ukupni gospodarski razvoj zemlje, kao za stvaranje preduvjeta za što brži ulazak u zapadnoeuropske integracije i asocijacije.
Ovim radom iznosi se jedno od mogućih promišljanja u prevladavanju postojećeg stanja glede školovanja i usavršavanja djelatnika u javnom sektoru. Razmatranje problematike izobrazbe za potrebe javnog sektora bit će težišno usmjereno na poslijediplomske studije, a manjim dijelom i na programe izobrazbe u sklopu profesionalnog razvoja državnih dužnosnika i službenika.
Najprije su predstavljena iskustva i značajke sustava školovanja i usavršavanja za potrebe javnog sektora u zemljama zapadne demokracije. Na temelju stečenih spoznaja uočeni su mogući pravci djelovanja glede uspostave novih oblika izobrazbe za potrebe javne uprave u Republici Hrvatskoj.
Potom je dan osvrt na postojeći sustav školovanja i usavršavanja za potrebe javne uprave kakav postoji u Republici Hrvatskoj.
Na kraju je dan prijedlog polaznih osnova multidisciplinarnog sveučilišnog poslijediplomskog studija "Strateško upravljanje u javnoj upravi" na kojem će mladi znanstvenici stjecati potrebna znanja za analitički i znanstveno utemeljen pristup i potporu strateškom planiranju, upravljanju i odlučivanju u tijelima državne uprave, vodeći računa o bitnim sastavnicama razvitka Republike Hrvatske i njezine nacionalne sigurnosti. Predložena je okosnica potencijalnog nastavnog plana i programa koji bi se u daljnjim fazama razvoja dopunio i korigirao sukladno utvrđenim prioritetima i novostečenim spoznajama do kojih bi se došlo u narednim etapama detaljne razrade projektnog prijedloga. Ukazano je na potrebu definiranja projektnih zadaća koje će biti žarište znanstveno-obrazovnog procesa i njegovog usmjeravanja na primjenu stečenih znanstvenih spoznaja u rješavanju praktičnih problema strateškog upravljanja u javnoj upravi.
|
|