|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Darko PAVLOVIĆ
 |
Pukovnija "Nadvojvoda Leopold" u ratu 1866. (I)
|
|
Pedeset treća linijska pješačka pukovnija, ponikla još 1756. iz Trenkovih pandura, nosila je ime "Erzherzog Leopold" od 1835. kada je njezin "vlasnik" (Inhaber) postao taj austrijski nadvojvoda. U ratu 1866. borila se na talijanskom ratištu, istaknuvši se hrabrošću i ustrajnošću u bitki kod Custozze i obrani mostobrana kod Borgofortea
Rat 1866. izazvala je Prusija nastojeći preoteti Austriji dominaciju nad Njemačkom, tada još labavim savezom trideset i devet nezavisnih država zvanim Njemačka konfederacija, ali s potencijalom da ujedinjena i pod čvrstim vodstvom postane najbogatija i najindustrijaliziranija država na europskom kontinentu. Pruski kancelar Bizmark pripremao je rat lukavo, uporno i bezobzirno, kako unutar tako i izvan Njemačke. Osiguravši neutralnost ostalih velikih sila, Francuske, Britanije i Rusije, te aktivnu suradnju Italije koja se htjela domoći pokrajine Venecije, posljednjeg austrijskog posjeda na Apeninskom poluotoku, on je od siječnja 1866. planski zaoštravao odnose s Austrijom. Beču je već potkraj veljače postalo napokon jasno da će se morati boriti i protiv Prusije i protiv Italije, te su 11. ožujka otpočete ratne pripreme. Nakon što je 8. travnja potpisan Prusko-talijanski savez, zapovijeđena je 21. travnja mobilizacija austrijske vojske u Italiji, nazvane Južna vojska, a 28. i Sjeverne vojske za rat protiv Prusije.
Početkom 1866. sve tri aktivne bojne pukovnije "Nadvojvoda Leopold" br. 53 nalazile su se u Italiji kao posada u Veroni, dok je 4. bojna bila u Zagrebu pri zapovjedništvu doknadnog okruga (pukovnija je od 1860. novačena jedino u sjeverozapadnoj Hrvatskoj). Nakon oglašene mobilizacije sve aktivne bojne, tj. pukovnija, svrstane su u brigadu Möring 5. kora, zajedno s 54. pješačkom pukovnijom, 21. lovačkom (Feldjäger) bojnom i pješačkom topničkom bitnicom br. 4/V. Pozvani su vojnici na dopustu i pričuvnici, te su Zagreb poslani satnik Rudolph Sekulić, natporučnici Marcus Cerkvenec i Martin Lovretić i poručnik Felix Turner, a u Trst natporučnik Karl Gstöttner, kako bi doveli doknadne transporte. Sedmog svibnja stigao je u pukovniju prvi, 13. drugi a 15. i treći, posljednji transport, te su satnije dopunjene do ratne jačine: četiri časnika, svaki s po jednim posilnim, dva narednika, četiri vodnika, osam desetnika, 16 razvodnika, 130 vojnika, dva bubnjara, jedan hornist, dva satnijska opkopara, dva postolara i dva nosača ranjenika, ukupno 177 ljudi (neparne satnije imale su još i jednog vozara).
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene