Piše pukovnik mr. sc. Vlado BOGOVIĆ

U današnjim uvjetima komunikacijski sustavi imaju jednu od najvažnijh uloga na razini bojišnice, a odlučujuću ulogu u bojišničkim komunikacijama preuzeli su radiouređaji. Uloga radiouređaja od jednostavne razine prijenosa govora i Morzeovog koda danas mora zadovoljiti zahtjeve za visoku razinu prijenosa podataka, slika, videozapisa i e-maila, uz osiguranje veoma zahtjevnih mjera zaštite informacija tijekom prijenosa. Sve te dodatne zahtjeve zastarjeli radiouređaji nisu u mogućnosti ispuniti, te je većina svjetskih proizvođača pristupila razvoju novih radiouređaja, pred koje se kao najvažniji postavljaju zahtjevi za fleksibilnošću, modularnost izvedbe, višenamjenska uporaba, mogućnost više načina rada, međusobna interoperabilnost, nove metode zaštite informacija pri prijenosu, pokrivanje što šireg frekvencijskog opsega, te mogućnost poboljšanja funkcijskih značajki bez hardverskih izmjena, već samo unošenjem novih upravljačkih programa. Glede navedenog u članku su prikazana dostignuća uglednih svjetskih proizvođača na području proizvodnje radiouređaja

Održavanje veze zasigurno je jedan od najvažnijih zahtijeva svake vojne akcije. Gotovu svu inu potporu (hrana, streljivo, pokrivači, odjeća...) vojnici mogu nekako improvizirati, posebice u uvjetima izvanrednih stanja, ali otkazom veze za vrijeme boja, vojnici ostaju u potpunosti izgubljeni i obezglavljeni, ostaju bez temeljnih informacija npr. je li crta bojišta ispred ili iza, je li udaljena 300m ili 30km, kada boj treba početi i slično. Dakle, bez brzog, sigurnog i pouzdanog protoka informacija na bojišnici vojnici bi bili u potpunoj blokadi.
Iako je prethodni primjer možda malo pretjeran, naprijed spomenuto ipak navodi na zaključak da je u komunikacijskim sustavima potrebito prevladati sve što je zastarjelo i nesigurno i osigurati postrojbama komunikacijska sredstva za funkcionalnu i sigurnu vezu s njihovom prethodnicom, zapovjednim središtima, drugim postrojbama, i (gdje je to potrebno) s glavnim stožerom.
Radiouređaji preuzeli su odlučujuću ulogu u današnjim bojišničkim komunikacijama. Uloga taktičkog radiouređaja od jednostavne razine prijenosa govora i Morzeovog koda, dostigla je visoku razinu prijenosa podataka, slika, videozapisa i e-maila uz poduzimanje potrebitih mjera zaštite informacija tijekom prijenosa.
Osiguranje naprave za prijenos više vrsta informacija s mogućnošću njihovog prijama i predaje danas nije veliki problem, iako to nije bilo poznato u ne tako dalekoj prošlosti. Veći problem bilo je donošenje odluke o načinu zaštite podataka (na koji način zaštiti informacije tijekom prijenosa, po kojim frekvencijama i po kojim slučajnim zakonima skakatida bi se dobio najpovoljniji signal, te kakvu kriptozaštitu rabiti).
Pred današnju novu generaciju bojišničkih radiouređaja postavljaju se i dodatni zahtjevi, kao što su višekanalni prijenos govora, relativno visoka brzina prijenosa podataka i slike, prijenos GPS signala i prijenos e-maila. Sve je te informacije nadalje potrebito kriptozaštiti i prenijeti u realnom vremenu. Svi ti problemi uglavnom su riješeni. Međutim, trenutačno ostvariva razina kriptozaštite neće zadugo moći zadovoljiti postavljene zahtjeve, a uz to jedan od glavnih problema, koji predstavlja noćnu moru zapovjednicima, jest interoperabilnost između različitih radio setova.
Desetljećima dugi razvoj na području radiouređaja doveo je do nastanka velikog broja raznolikih uređaja, te bi gotovo svaka država mogla izgraditi svoj vlastiti specifičan komunikacijski sustav. Ali, kao i uvijek, preveliki broj raličitih mogućnosti, bez interoperabilnosti, može stvoriti velike teškoće u procesu odlučivanja na bojišnici. Nadalje, svaki imalo veći zahtjev za poboljšanjem funkcijskih značajki u skladu s novim znanstvenim spoznajama zapravo bi značio zahtjev za razvoj i izradu novog uređaja, a u novim uvjetima postojeći radiouređaji postali bi neuporabljivi.
Stoga je postalo jasno da bolju budućnost radiouređajima treba tražiti u uređajima koji bi jamčili mogućnost poboljšanja funkcijskih značajki, izmjena načina rada, izmjena kriptozaštitnih značajki, promjena valnih oblika i drugih kanalskih parametara, bez izmjena hardvera uređaja, već samo zamjenom upravljačkih programa, dakle softverski. U cilju ostvarenja ove zamisli započeo je razvoj tzv. softverski (programski) definiranih radiouređaja (SDR).

	stranica 1/4