|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Vladimir BRNARDIĆ
 |
|
|
Nakon potonuća 1545. nedaleko od luke Portsmouth brod Mary Rose ostao je ležati na dnu tri stoljeća. Nakon otkrića 1836. ponovno je pao u zaborav sve do 1970. kada je opet otkriven. Tada je počelo njegovo intenzivno istraživanje te vađenje. Danas su sačuvani ostaci broda smješteni u poseban muzej u britanskoj luci Portsmouth i jedinstvena su atrakcija
Olupina broda zaboravljena je sve do prozaičnog događaja 16. lipnja 1836. kada je jednom lokalnom ribaru zapela mreža. Nedaleko od tog mjesta jedan od pionira ronilaštva John Dean i njegov brat ronili su na olupinu broda Royal George. Ribar ih je zamolio da mu pomognu osloboditi mrežu. Rabeći svoju primitivnu opremu Dean je zaronio i otkrio kako je mreža zapela za drvo koje je malo virilo iz dna. Istražujući dalje našao je i druge komade drveta, a zatim i bronačani top. Brod Mary Rose otkriven je. Dean je nastavio povremeno roniti sve do 1840. Izvadio je četiri brončana i nekoliko željeznih topova, dva luka, nekoliko različitih komada drveta, dio crpke za vodu i neke druge manje nalaze. Nakon toga Mary Rose je ponovno potonula u zaborav.
Brod su ponovno pronašli ronioci predvođeni novinarom, roniocem i vojnim povjesničarem Alexanderom McKeeom. On je 1967. organizirao traganje za brodskim olupinama u dubinama Solenta, a nakon tri godine potrage uz pomoć sonara i druge opreme pronađena je Mary Rose. Tada je organiziran The Mary Rose Committey koji je koordinirao čitavo istraživanje što su ga vodili brojni ronioci volonteri, znanstvenici i arheolozi. Uskoro je mjesto nalaza bilo zaštićeno zakonom, a organizacija je prerasla u fond koji je počeo prikupljati novac za daljnja istraživanja. Predsjednik fonda postao je prijestolonasljednik, princ Charles. Nakon što je otkrivena dobra očuvanost trupa odlučeno je da se brod izvadi. Već prije toga počelo je istraživanje unutrašnjosti broda i vađenje svih nalaza i pokretnih dijelova koji bi mogli otpasti tijekom vađenja. Nakon četiri godine istraživanja, 30.000 uranjanja i vađenja 17.000 različitih predmeta počele su pripreme za vađenje cijelog trupa. Isti timovi ronilaca demontirali su unutrašnju strukturu trupa vadeći pažljivo i označavajući dio po dio te ostavljajući nedirnutu samo vanjsku oplatu.
Vađenje je obavljeno uz pomoć posebno izrađene potporne dizalice, čelične užadi, posebno izrađenog željeznog postolja i broda dizalice Tog Mor. Prvo su oko trupa Mary Rose provučena i na posebno odabranim točkama učvršćena čelična užad koja su zatim pričvršćena na hidrauličnu dizalicu. Zapadno od olupine na morsko dno je položeno željezno postolje obloženo zračnim jastucima. Dizalica je postavljena na četiri stupa, podigla je trup s dna i zatim je sve zajedno zakvačeno na brod dizalicu. Ispod trupa je podmetnuto željezno postolje, a potom je trup lagano spušten na to postolje. Sve se to zbivalo ispod morske površine. Tek nakon spajanja postolja i potporne dizalice cijela je konstrukcija zajedno s trupom unutar nje 11. listopada 1982. izvađena uz pomoć broda dizalice iz mora. Zatim je cijeli "paket" prebačen u pomorsku bazu Portsmouth i smješten na suhi dok broj 3, samo nekoliko metara od mjesta gdje je brod prije 470 godina bio izgrađen. Vađenje broda trajalo je gotovo pet mjeseci, od 15. lipnja kada je potporna dizalica postavljena do 11. listopada 1982. kada je olupina izvađena.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene