|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Darko PAVLOVIĆ
 |
Pukovnija "Nadvojvoda Leopold" u ratu 1866. (III)
|
|
Nedugo nakon bitke kod Custozze pukovnija "Nadvojvoda Leopold" br. 53 upućena je s većinom austrijske Južne vojske na sjever da spasi Beč od nadirućih Prusa. Kad je tamo rat uskoro završen, pukovnija je hitro vraćena na jug gdje su Talijani već došli do Soče. Za to vrijeme 4. bojna pukovnije branila je mostobran kod Borgofortea
Pukovnija je 26. lipnja razmještena u tabore na velikim imanjima (Guastalla, Palazina, San Rocco di Palazzolo) na i u blizini bojnog polja kod Custozze. Istog dana pukovnik Dahlen predao je zapovijedništvo nad pukovnijom dopukovniku Schmidtu budući da je postavljen za zapovijednika brigade Scudier u 7. koru. Zapovijedništvo nad 1. bojnom preuzeo je satnik Ghetaldi.
Kako bi maknuo postrojbe iz okužene atmosfere bojnog polja u neku zdraviju okolinu, te prebacio teret rekvizicija ne neprijateljevu zemlju, zapovijedio je nadvojvoda Albrecht prelazak Južne vojske preko granice na Minciu. Korovi su prešli rijeku 1. srpnja, 5. kod Peschiere, 7. kod Salionze, 9. kod Valeggia, i slijedećeg dana dostigli crtu San Martino-Rondotto-Castellaro-Olfino. Pukov-nija je 1. srpnja taborovala kod Pesc-hiere, a 2. kod Grillia.
No do nadvojvode su počele stizati vijesti o neuspijesima austrijske Sjeverne vojske u prvim bojevima protiv Prusa u Češkoj, a 1. srpnja uvečer i carevo pismo u kojem ga moli da u ovako neizvjesnoj situaciji djeluje obazrivo i ne upušta se u dalekosežne i presmione pothvate. Južna vojska stoga je 3. srpnja vraćena na lijevu obalu Mincia, istog dana kada je Sjeverna vojska pretrpjela odlučni poraz kod Königgrätza. Pukovnija se 3. srpnja utaborila kod Pacenga a 6. kod San Giorgia in Salici i Albarella.
Kako bi se zaštitila carska metropola morao se sada veći dio Južne vojske prebaciti na Dunav. Pričuvni kor, stvoren iz Pričuvne pješačke divizije nakon Custozze, rasformiran je a njegove postrojbe pojačale su posade Verone i Mantove i popunile 7. kor budući da je on po jednu svoju brigadu dao 5. i 9. koru koji su bili određeni za odlazak na sjever, prvi kroz Tirol, drugi kroz Kranjsku i Štajersku. Na čelo 7. kora koji se povukao na Soču postavljen je nadvojvoda Heinrich, a podmaršal Maroičić preuzeo je zapovijedništvo nad svim austrijskim postrojbama na jugu monarhije.
Pukovnija je 9. srpnja odmarširala iz svojih tabora, prešla Adige kod Pastrenga i utaborila se kod Pontona. Slijedećeg dana poslije podne ukrcana je po bojnama u vlakove u Cerainu i odvezena u Bozen. Tu ponovo združena brigada Möring odmarširala je 12. u Brixen, 13. u Sterzing, 14. u Steinach odakle je rekviriranim kolima istog dana stigla u Innsbruck. Petnaestog je pukovnija ponovno ukrcana u vlakove te preko Rosenheima u Bavarskoj i Salzburga stigla u St. Pölten gdje su se 16. poslije podne iskrcali samo stožer pukovnije i 1. bojna. Druga i 3. bojna nastavili su dalje budući da se po izmjenjenom planu trebala cijela brigada grupirati u Beču. Stigavši tamo pred večer zanoćile su na vježbalištu Schmelz. Sutradan im se tamo pridružio ostatak pukovnije pa su poslije podne stožer i 2. bojna smješteni u Währing, 1. bojna u Dornbach i Neuwaldegg, a 3. u Hernals.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene