|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Vladimir BRNARDIĆ
 |
|
|
Polovinom 18. stoljeća počelo je ustrojavanje regularnih postrojbi, pješačkih pukovnija u Vojnoj krajini. Osim ujednačavanja ustrojem graničare se i poput ostalih postrojbi habsburške vojske željelo uniformirati, odnosno odjenuti u odoru jedinstvenog kroja i boje. U ovom napisu pokušat ćemo uz pomoć suvremenih izvora, na osnovi kojih smo pokušali rekonstruirati i izraditi jednu takvu odoru, opisati njezin izgled
Iako je prvi propis o odijevanju graničara donesen još 1735. godine, stvarno uniformiranje graničara počelo je tek s reformom Vojne krajine i ustrojavanjem graničarskih pukova, a poklapa se s vremenom završetka Rata za austrijsko naslijeđe (1741-1748). Ustrojavanje pukovnija imalo je odlučujuće značenje i u uvođenju vojnih odora i vojničkog odijevanja u Vojnoj krajini. Prve dvije pukovnije, još kao neregularne ustrojene su u Varaždinskom generalatu 1736., ali je tek 1746., kada su u u Karlovačkom generalatu umjesto dotadašnjih kapetanija i vojvodstava ustrojeni prvi graničarski pukovi, uvedena i prva jednakoobrazna odora. Na području Karlovačkog generalata general Hildburghausen ustrojio je četiri pukovnije: lička, otočka, ogulinska i slunjska. Smatra se da su prve odore uvedene u otočkoj pukovniji. Iste godine ustrojavaju se i dvije pukovnije u Varaždinskom generalatu: križevačka i đurđevačka, ali one su dobile odore tek 1750. godine kada ih je uveo general Maquire. Iste godine odore dobivaju i dvije pukovnije u banskoj krajini: 1. i 2. banska, a njihove odore odredio je i u Beču naručio ban Nádasdy. Posljednji odore dobivaju graničari triju slavnoskih graničarskih pukovnija: brodske, gradiške i petrovaradinske, i to tek nakon 1750. godine. Ipak graničari nisu s oduševljenjem prihvatili nove odore prvenstveno stoga što su ih sami morali plaćati, a to je za njih bio povelik trošak. Zbog toga je prvo među graničarima Karlovačkog generala došlo do nemira koji su kulminirali poznatom Brinjsko-ličkom bunom 1746. Nešto kasnije, 1751. kada je zbog novoposlane mondure bio razrezan novi porez, pobunili su se graničari Banske krajine. S obzirom da su u to vrijeme vlasnici pukovnija (Inhaber) imali pravo odlučivati o izgledu odora, oni su ih često mijenjali što je predstavljalo dodatne troškove. Kada je 1755., u jeku priprema za posjet kraljice i carice Marije Terezije, određeno da se stare odore zbog dotrajalosti zamijene novima, došlo je do poznate Severinske bune. Graničari su se bunili zbog cijena, ali i izgleda odora. Tako u drugoj točki svoje žalbe navode kako "ovog nemačkog mondura dalje nositi ne moremo" jer "da Turci i naši neprijatelji najbližni vu starom monduru za junake preštimavali jesu, a sad poleg Vune kod Kostajnice nas dozivali da nas pod ovijem nemačkijem mondurom kakti babe preštimavaju." Nakon gušenja buna vojne su vlasti u slijedećih dvadestak godina usporile uniformiranje graničara, ali su uvedene odore i dalje bile obvezne. Ipak, graničari su počeli dobivati određenu naknadu za nabavu odore, a tijekom rata država im je isporučivala odore besplatno.
Iako je željela postići ujednačenost i uniformiranost graničarskih postrojbi, isprva je Marija Terezija prepustila graničarima, odnosno zapovjedništvima da sami odluče o izboru boja za odore. U prijedlozima koji su dolazili u Beč najčešće su prevladavale plava i nešto manje crvena boja. U odori Karlovačko-slunjske pješačke graničarske pukovnije također su prevladavale plava i crvena boja. Prema izvorima jakna, hlače i pojas bili su plave boje, dok su prsluk i oznake na rukavima bili crvene boje. Gajtani i gumbi bili su žuti, kao i gajtani upleteni u pojas. Ipak, svi izvori se ne slažu u opisima. Najdvojbenije su hlače koje su na nekim prikazima crvene boje.
DIJELOVI GRANIČARSKE ODORE
Gledajući odozgo prema dolje graničarske se odora sastojala od pokrivala za glavu, vratne marame, košulje, prsluka, gornjeg odijela, hlača, obuće, kabanice i opreme, odnosno osobne prtljage koju je graničar nosio sa sobom.
Pokrivalo za glavu (klobuk i kasket)
S novom odorom za graničare je bilo propisano i pokrivalo za glavu - klobuk. Klobuk je već i ranije bio najtipičnije i najčešće pokrivalo za glavu graničara. Osim klobuka graničari su prije uniformiranja nosili krznene kalpake s vrećastim tjemenim dijelom poput husara, cilindrične kape od pliša ili male crvene kape kakve su kasnije nosili serežani. Također je nošena i tzv. kapa s krilom kakvu su također nosili husari. Ona je bila na gornjem dijelu uža nego na donjem, a bila je karakteristična po krilu koje se nosilo spiralno omotano oko kape ili je slobodno visilo. Grenadiri su pak poput onih u linijskim pješačkim pukovnijama nosili visoke crne šiljate kape izrađene od medvjeđeg krzna.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene