Piše Dubravko GVOZDANOVIĆ

Rasprave u javnosti oko "hollowpoint" streljiva pokrenute su prije nekoliko godina, kao sastavni dio opće antigun kampanje koja se sustavno provodi preko svih informativnih medija diljem svijeta, iako "hollowpoint" streljivo na sceni vatrenog oružja nije nikakva nova pojava. Naime, streljivo punjeno zrnima s mogućnošću širenja poznato je stručnoj, a i široj javnosti još od kraja 19. stoljeća. Od tada se rabi i vjerojatno najpoznatiji i najzlokobniji naziv koji se uvriježio diljem svijeta - dum dum streljivo - te se čak i danas vrlo često rabi kao termin pri opisivanju raznih vrsta ekspandirajućih zrna. No to je pogrešan i nestručan naziv - prava je istina da se naziv uvriježio zbog imena gradića Dum-Dum iz kolonijalne Indije. Tamo je bila smještena malena britanska kraljevska tvornica streljiva, u kojoj su Britanci proizvodili za ono vrijeme vrlo domišljate inačice puščanih zrna za svoje vojničke puške kalibra .303.
Svoju popularnost ekspandirajuće streljivo ipak ne duguje vojsci, jer se takva zrna velikih izlaznih brzina nikada u potpunosti nisu uvriježila u vojnoj uporabi. Za to je postojalo mnogo opravdanih razloga, te činjenica da se uporaba streljiva s ekspandirajućim zrnima mnogim međunarodnim konvencijama strogo ograničavala, pa čak i zabranjivala. No za razliku od vojne uporabe, ekspandirajuća zrna naišla su na širok prijam kod lovaca. S druge strane, uporaba takvoga streljiva u kratkom vatrenom oružju, kao što su pištolji i revolveri, nije se širila sve do 1960. godine. Unatoč toj činjenici, stručnjaci i povjesničari dobro pamte početkom 20. stoljeća slučaj Winstona Churchilla, tada mladog britanskog časnika. Za vrijeme Burskog rata u spremniku svoga Mausera C-96, poznatijeg kao "Broomhandle", Churchill je nosio neku vrstu "hollowpoint" streljiva izrađenu u vlastitoj režiji. Navodno su, iako to nikada nije dokazano, Buri kod Churchilla prigodom zarobljavanja pronašli u pištolju metke kalibra 7,63 Mauser s narezanim vrhovima. Također se pretpostavlja da bi Buri Churchilla najvjerojatnije strijeljali i to upravo zbog streljiva s narezanim vrhom, no on je uspio pobjeći iz zatvora.
Uporaba "hollowpoint" streljiva u kratkom vatrenom oružju nakon 1960. godine počinje se sve više širiti. Inicijator je bio Lee Juras, koji je tada razvio svoje laboracije streljiva s "hollowpoint" zrnima male težine, a velikih izlaznih brzina, nazvavši ih Super Vel zrna. Tim konceptom on je riješio pitanje pouzdanog širenja "hollowpoint" zrna, što je bio najveći problem tijekom uporabe takvih zrna u streljivu za pištolje i revolvere. Naime, dotadašnji se problem ogledao u nemogućnosti pouzdanog ekspandiranja "hollowpoint" zrna pri malim izlaznim brzinama na kojima se do tada većina pištoljskih i revolverskih zrna kretala. Nakon sve veće podrške velikih proizvođača streljiva kao što su Remington, Winchester/Olin, Federal, Triton, Cor-Bon, CCi-Speer, PMC i drugih, koji su ubrzano razvijali i tržištu nudili sve više raznih laboracija streljiva s novim i boljim dizajnima "hollowpoint" zrna, pouzdanost ekspandiranja povećala se do te mjere da je postala neupitna.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika