|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Tomislav LONČAR
 |
Ubrzanje tranzicije
|
|
Godinu dana nakon napada Al-Qaide na SAD, 11. rujna prošle godine, odnosi između vodećih zemalja međunarodne zajednice nalaze se u stanju duboke tranzicije čije krajnje povijesne dosege još uvijek nije moguće posve predvidjeti. U njenom izvođenju, osim SAD-a i drugih velikih sila sposobnih za pokretanje takvih promjena, prvi put nakon Drugog svjetskog rata ponovno sudjeluju i druge manje zemlje
Prepoznavši novu veliku priliku za ostvarenje svojih interesa one su svoj opseg i dinamiku sudjelovanja u spomenutoj tranziciji uvjetovale postizanjem različitih ustupaka. Nemogućnost SAD-a da stvaranjem velike i učinkovite antiterorističke koalicije zadovolji interese većine sudionika te tranzicije onemogućava stvaranje uvjeta za ostvarenje brze i učinkovite pobjede nad Al-Qaidom i njezinim saveznicima koji se zalažu za nasilnu promjenu međunarodnog poretka. Takvo stanje odlaže mogućnost ulaska u stabilnije stanje odnosa u međunarodnoj zajednici i pogoduje jačanju Al-Qaide i drugih terorističkih i interesnih organizacija koje nove tehnologije i mrežne oblike organizacije učinkovito primjenjuju za ostvarenje svojih interesa. Sposobne za izvođenje globalnih nastupa, te se organizacije već danas pokazuju kao nezaobilazan i sa stajališta razvoja međunarodnih odnosa utjecajan čimbenik. Potvrda da neke od njih poput Al-Qaide raspolažu s oružjem za masovno razaranje, koje su s tim ciljem spremne i upotrijebiti, narušava postojeću jednadžbu globalne stabilnosti, i otvara novo područje sukoba i sporova unutar međunarodne zajednice.
Tijekom posljednjih godinu dana ti su sukobi inicirali brojne i dalekosežne promjene. U sklopu njih međunarodna zajednica se sve više počela dijeliti na uvjetno rečeno tri tipa međunarodnih čimbenika. U prvom se nalaze izravno sukobljene strane. Njih predstavljaju Al-Qaida te formalne i neformalne organizacije i međunarodni čimbenici koji podržavaju nasilnu promjenu postojećih odnosa u međunarodnoj zajednici s jedne strane, te SAD, Velika Britanija i Izrael koji su se izvođenju tih promjena spremne vojno suprotstaviti. U drugoj skupini se nalaze zemlje koje ne podržavaju nasilnu promjenu postojećih odnosa u međunarodnoj zajednici ali smatraju da je postojeći sustav potrebno mijenjati te kao takve nisu spremne bezuvjetno podržati vojne operacije usmjerene na očuvanje postojećih odnosa. U toj skupini se nalazi najveći broj zemalja međunarodne zajednice. U dijelu njih na vlasti se nalaze nestabilne koalicije. Zaokupljene unutrašnjim problemima i potrebom održavanja na vlasti one relativno lako pristaju na suradnju sa zemljama i čimbenicima iz prve skupine. U trećoj skupini se nalaze zemlje čiji je stupanj razvoja i uklopljenosti u međunarodnu zajednicu toliko malen i nevažan da one zaokupljene svojim unutranjim problemima nisu sposobne znatnije utjecati na procese koji se odvijaju unutar međunarodne zajednice.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene