Zadnja promjena: 3.2.2012.

Piše Igor SKENDEROVIĆ


855. protupožarna eskadrila - mirnodopska postrojba za ratna djelovanja
Promišljanja o institucionalizaciji visoke naobrazbe za područja nacionalne sigurnosti i upravljanje resursima (II. dio)

Kriza globalizacije
Dalekosežnost nove ruske vanjskopolitičke strategije
Rendgeni na granicama
Nokse kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla i stres u suvremenom ratovanju
Falcon i Falcon II - moderni komunikacijski bojišnički radiouređaji za 21. stoljeće
Unifikacija voznog parka motornih vozila Oružanih snaga RH
Poluautomatske borbene sačmarice
IDPA - najdefanzivnija i najrealnija disciplina praktičnog streljaštva
Novi sustav protuzračne obrane Skyshield 35 AHEAD
Novosti iz zrakoplovne tehnike
Ruski školsko-borbeni avion Jak-130
Odluka je u selekcijskom letenju
Podmornice klase Dolphin (Type 800)
Ophodni brodovi klase Rais Bargach
Povijest vojne policije

855. protupožarna eskadrila mirnodopska postrojba za ratna djelovanja



Pilotiranje na Kanaderima

Održavanje Kanadera

Borba protiv vatrene pošasti koja posebice tijekom ljetnih mjeseci nemilosrdno ubire svoj danak, pustošeći razna prirodna i materijalna dobra ugrožavajući često pri tome i ljudske živote, zahtijeva iznimne napore raznih odgovornih tijela a posebice mnogih vatrogasnih postrojbi. Angažiranje velikog broja ljudi te njihova mukotrpna borba protiv požara, koji se iz godine u godinu iznova događaju, često ne bi imalo željenog učinka bez odgovarajuće tehnike

Tijekom proteklih godina često smo mogli biti svjedoci raznih novinarskih priloga s brojnih požarišta, koja su izvješćivala o razmjerima i žestini borbe protiv požara. U tim prilozima uvijek se navodila činjenica kako je ključ uspjeha uz djelovanje zemaljskih vatrogasnih postrojbi djelovanje i specijaliziranih protupožarnih aviona popularno zvanih Kanaderi (ovaj termin u Hrvatskoj podjednako se odnosi na avione CL-215 i CL-415, op.a.). Ti avioni nisu samo prepoznatljivi po karakterističnoj žutoj boji nego i po činjenici kako se oni u pravilu upućuju na najteža požarišta, na kojima upravo oni odnose prevagu u toj vrlo zahtjevnoj i opasnoj protupožarnoj borbi.
Pri tome im se ne može oduzeti određena tajanstvenost jer se u tim teškim trenucima pojave skoro iznenada te budu pravi dar s neba, a o po obavljenoj zadaći povuku se kao što su i došli - samozatajno. A u spomenutim novinarskim prilozima prava je rijetkost uz izmorena lica (ali nakon uspješno ugašenog požara i zadovoljna) pripadnika zemaljskih vatrogasnih postrojbi vidjeti isto tako izmorena, ali i ponosna lica ljudi koji stoje iza imena Kanader, koje se tada izgovora s golemom zahvalnošću i poštovanjem.
Upravo je to bio povod ovom našem nastojanju da se pobliže upoznamo s pripadnicima 855. protupožarne eskadrile, odnosno s njihovim životom i radom tijekom protupožarne sezone, koja zbog svoje zahtjevnosti nalikuje na život i rad u ratnim uvjetima.
Pri tome moramo istaknuti kako do ovoga članka ne bi došlo bez njihovog iskrenog i nesebičnog gostoprimstva te susretljivosti Zapovjedništva HRZ-a i PZO-a.
Druženje i razgovor započeli smo s pukovnikom Edvardom Birsom, zapovjednikom eskadrile za kojega i sam zapovjednik HRZ-a i PZO-a brigadni general Josip Štimac često veli kako kao pilot i kao čovjek vrijedi za dvojicu, zamolivši ga da nam opiše svoju eskadrilu.
Postrojba je osnovana prije više godina kada su izravno od kanadske tvrtke Bombardier Aerospace unajmljeni prvi avioni CL-215. Tijekom 1995. Republika Hrvatska kupuje svoje prve avione CL-215. Tijekom Domovinskog rata eskadrila se nalazila u Kaštelima s obzirom na to da je aerodrom Zemunik bio izložen neprijateljskoj paljbi s okupiranih područja. Okončanjem rata prelazimo na ovaj aerodrom, a nastavilo se i s popunjavanjem eskadrile avionima. Tako su 1997. nabavljeni avioni CL-415, a od nedavno u našem sastavu nalaze se i avioni Air Tractor AT-802F.
Želim istaknuti namjenu aviona Air Tractor AT-802F, a to je izvidničko-navalna. Rabi se za ophodnje i za prvi udar po požaru, a od njegove prosudbe i akcije tada ovisi svrhovito angažiranje drugih aviona odnosno Kanadera. On je u praksi potvrdio svoju vrijednost isključivo kroz to svoje inicijalno te zajedničko djelovanje s Kanaderima. Tim avionima idealan bi razmještaj bio po otocima, gdje bi njihova izvidničko-navalna funkcija još više došla do izražaja.
Posebnost naše eskadrile očituje se u samoj njezinoj namjeni te avionima koje rabimo za naše zadaće. To zahtijeva specijaliziranost i visoku obučenost kako letačkog tako i zrakoplovnotehničkog dijela naše postrojbe. U svezi s režimom održavanja naših aviona želim istaknuti kako uz standardnu dinamiku pregleda i održavanja aviona imamo i tzv "B" pregled, koji se radi jednom godišnje nakon sezone. To je u biti potpuni servis aviona, koji se provodi najviše zbog rada na slanim vodama. Provedba "B" pregleda i servis aviona iznimno su važni jer time imamo spremne avione za iduću sezonu.
Inače, svi pregledi na avionima tijekom sezone rade se između dva leta, sekcija po sekcija aviona (kako koji avion pristigne), za što su naši zrakoplovni tehničari iznimno osposobljeni. Često se radovi na avionima izvode tijekom cijele noći, kako bi ujutro bili spremni za nove zadaće.
Nositelji svih poslova u eskadrili naši su ljudi koji na ovim poslovima rade dugi niz godina, te su prošli brojne obuke kako u Hrvatskoj tako i u Kanadi. Time su stekli golemo iskustvo u letačkom i u zrakoplovnotehničkom smislu, a ta znanja prenosimo i na druge. Pritom mislim i na Zrakoplovno-tehnički zavod, koji surađuje u održavanju naših aviona. Zrakoplovno-tehnički zavod radi "B" preglede te remont aviona i za proizvođača ovih aviona, odnosno za kanadsku tvrtku Bombardier Aerospace, pri čemu su također angažirani i pripadnici naše eskadrile. Ti "B" pregledi iznimno su važni za sve zemlje koje rade na slanim vodama.
Održavanje aviona u našoj eskadrili obavlja se u I., II. te dijelom čak i u III. stupnju, po čemu smo također jedinstveni u našem zrakoplovstvu. Ovo ističem stoga jer ta specifična situacija traži i iznimno sposobne i osposobljene ljude, koji su specijalizirani za dugotrajni rad na Kanaderima, te za ovaj posao svi moraju proći oštru selekciju.
Iako je ovo druga sezona u kojoj HRZ za gašenje rabi i avione Air Tractor AT-802F, oko održavanja ovog aviona uspješno svladavamo tehnologiju održavanja i obuke ljudi za rad na njima. U bliskoj budućnosti imat ćemo univerzalno osposobljene ljude za rad na avionima namijenjenim za gašenje požara.

Zadivljuje činjenica kako ste uz vašu temeljnu zadaću, gašenje požara, izuzetno angažirani i na održavanju vaših aviona, ali i na specijalističkoj izobrazbi letačkog i zrakoplovnotehničkog sastava vaše eskadrile?!
Profil ljudi koji nama treba sami smo osposobili, a na tome svakodnevno i dalje radimo. Svi piloti (kapetani i kopiloti) ovdje su osposobljeni od naših nastavnika letenja uz pomoć kanadskih instruktora. Isti je slučaj i s tehničarima. Može se doista reći kako je ova postrojba "All in one".
Jezgro čine ljudi s velikim i dugogodišnjim iskustvom, a prihvaćamo nove mlade ljude na koje ta znanja prenosimo odnosno kvalitetno ih osposobljavamo za ovaj posao. Obuka za pilote na Kanaderima traje dugo, za kopilota tri godine potom još dvije do tri godine za kapetana. Pri tome treba puno polagati na odabir, jer za ove poslove mogu se primati samo ljudi koji su stručni i u potpunosti predani onome što rade. Primjerice, tijekom sezone nitko od nas nema privatnog života. Velika su cjelodnevna naprezanja ljudi, tako da u ovom poslu nema mjesta slabostima.

Za kvalitetno obavljanje zadaća (u gašenju požara, održavanju aviona i obuci ljudi) primili ste brojne pohvale i od vaših kanadskih partnera, pri čemu ste znakoviti i po jednoj inicijativi na međunarodnoj razini?!
Tijekom proteklih godina primijetili smo kako ima određenih nedorečenosti od tvrtke Bombardier Aerospace, u dijelu koji se odnosi na njihovu tehničku potporu. Unatoč visokoj cijeni nabavke i održavanja aviona nisu bili riješeni problemi vezani za uporabu aviona na slanim vodama. Sudjelujući na seminarima u Kanadi te kontaktirajući s našim kolegama iz drugih europskih zemalja uvidjeli smo kako se i oni suočavaju s istim problemima. Zbog toga smo inicirali redovite seminare europskih zemalja korisnika ovih aviona, koji se održavaju nakon svake sezone, na kojima razmjenjujemo iskustva i razmatramo probleme s kojima se suočavamo. Svake druge godine održava se seminar na svjetskoj razini pod pokroviteljstvom Bombardiera u Montrealu. Pritom na seminarima ta sva naša iskustva uobličavamo u konkretne prijedloge koje upućujemo tvrtki Bombardier Aerospace tražeći njihovu odgovarajući potporu. U tome imamo puno uspjeha, o čemu može svjedočiti kvaliteta naše međusobne suradnje koju smo digli na vrlo visoku razinu. U tome vidim veliki uspjeh naše države, gdje smo se mi našli kao ravnopravni sudionik te suradnje i uspješni organizator seminara. Kanađani iznimno cijene naša iskustva te naše primjedbe primaju s iskrenim uvažavanjem.
Smatram kako ta europska suradnja ima svoju svrhu i dugoročne potencijale u slučajevima elementarnih nepogoda. Potrebu za takvom suradnjom osjetili smo i u Hrvatskoj, kada je prije nekoliko godina "gorjelo sve živo" te su nam u pomoć stigli Kanaderi iz Francuske, helikopteri iz Austrije, avion iz Rusije. Sve u svemu tada su nam u pomoć pristigle zračne snage iz desetak zemalja. Naravno, kada se u sličnoj situaciji nađu drugi, tada smo mi vrlo traženi.

S obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo na Kanaderima, kakva je njihova budućnost u Hrvatskoj?
Ti avioni imaju svoju budućnost, i te kako su se dokazali u praksi, ne samo kod nas nego i u svijetu. Primjerice, Grčka je kupila 22 aviona ovoga tipa, a nedavno je htjela unajmiti još dva što također može svjedočiti o njihovoj svrsi i kvaliteti. Ti avioni su se dokazali i bez njih se tijekom protupožarne sezone ne može. Vezano uz njihovu uporabu u Hrvatskoj je vrijedno istaknuti kako su naše priobalje i otoci kao stvoreni odnosno poslagani za Kanadere, uski su i dugi. S jedne strane su visoki valovi, a s druge strane dostatno mirno za brzo uzimanje vode. U Italiji i Francuskoj sasvim je druga situacija, gdje muku muče s nemirnim morem na kojem se sa svojim avionima doslovce "razbijaju", te puno češće moraju raditi teški remont donjeg postroja aviona. U Grčkoj imaju donekle slične mogućnosti kao mi. Hrvatska ima optimalne uvjete za Kanadere, što se tiče njihove primjene i kvalitetnog održavanja.
Po našoj prosudbi Hrvatskoj je potrebno 6 - 8 ovakvih aviona, za slučajeve "normalnih" požara koji traju 1 do 3 dana. U situaciji katastrofalnih požara koju traju i desetak dana, kada istodobno gori na jako puno mjesta, tada ne bilo bilo dostatno niti 660 ovakvih aviona.

Želite li nešto posebno istaknuti u svezi s vašom eskadrilom?
Izuzetno sam ponosan što sam zapovjednik ove eskadrile, koja ima iznimne rezultate rada iza sebe, što mogu mnogi potvrditi. Često su pripadnici eskadrile ulagali i izvanljudske napore kako bi zadaće bile uspješno i na vrijeme obavljene. Zbilja je pravo zadovoljstvo raditi s takvim ljudima, što je uistinu posebno iskustvo.


stranica 1/3


23.02.2004
Posjet NATO-ovog stručnog tima

Umirovljena četvorica brigadnih generala
Kapelica Svetog Petra i Pavla u ZB-u Pleso
Hidrometeorološki odsjek GSOS-a RH

Deseta godišnjica pogibije Damira Tomljanovića Gavrana




Linkovi
Allgemeine shweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)
Jane's defence

Vojni vjesnik - Odluka Ministra obrane o stambenom zbrinjavanju pripadnika MO i OS RH
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene