|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše Mislav BRLIĆ
 |
|
|
Ophodni brodovi Marokonske ratne mornarice klase Rais Bargach predstavljaju ogledni primjer višenamjenskih ophodnih brodova koji uz svoju temeljnu namjenu ophodnje na otvorenom moru mogu uspješno obaljati i razne druge zadaće
Potreba za jačanjem zaštite i nadzora svog gospodarskog pojasa i teritorijalnog mora naveli su Marokansku ratnu mornaricu da od francuskog brodogradilištg Leroux & Lotz naruči pet izvanobalnih ophodnih brodova klase Rais Bargach (tip OPV.64). Prva dva broda, Rais Bargach i Rais Britel, naručena su u prosincu 1993., a druga dva, Rais Charkaoui i Rais Maaninou, u listopadu 1994., dok je peti brod, Rais al Mounastiri, naručen dodatnim ugovorom 1996. nakon što je prvi brod iz klase na probnim plovidbama zadovoljio zadane projektne zahtjeve. Svi brodovi su ušli u službu u razdoblju od prosinca 1995. do lipnja 1997., a troškovi gradnje i opremanja svakog broda iznosili su oko 100 milijuna francuskih franaka.
Ti su brodovi ponajprije namijenjeni za zadaće ophodnje i nadzora ribolovnih zona u izvanobalnom području, odnosno području Isključivog gospodarskog pojasa (Economic Exclusive Zone, EEZ) Maroka. Uz tu, temeljnu zadaću namijenjeni su i za potrebe pretraživanja i spašavanja na otvorenom moru, čišćenje tekućeg i krutog otpada s morske površine, a opremljeni su i za protupožarne zadaće kao i za tegljenje oštećenih brodova.
|
|
Projekt novih brodova je razvijen iz projekta manjeg broda istoga brodogradilišta tipa OPV.54 (Aboubekr ben Amer) koji je 1994. isporučen Mauretaniji. Odlikuje ga jednostavna konstrukcija, mali troškovi održavanja, uporaba standardnih materijala, suvremena forma trupa, pouzdanost i visoka razina iskoristivosti, dobra pomorstvenost i uvjeti stanovanja posade.
Svi brodovi imaju jedinstvenu formu trupa s pramcem duboke V-izvedbe, izraženu izbačenost forme pramca i vitku zgibnu formu prednjeg dijela broda, izlomljenu zgibnu formu ostatka trupa i krmeno zrcalo u koje je ugrađena podizna rampa. Takva izvedba pramca znatno smanjuje zalijevanje palube pri plovidbi većim brzinama na nemirnom moru. Brodski trup koji je izveden od čelika povišene čvrstoće podijeljen je sa sedam vodonepropusnih pregrada, dok je materijal gradnje nadgrađa aluminijska slitina. Pri projektiranju vodilo se računa i o zamjetljivisti broda tako da su sve plohe nadgrađa blago nagnute kako bi se smanjio radarski odraz. Duljina brodova klase Rais Bargach preko svega iznosi 64 metra, gaz do brodskog vijka 3,0 m, širina 11,5 m, a standardna istisnina 580 tona.
Marokanski brodovi imaju po dvadeset članova posade, no omogućen je smještaj za još 34 osobe. Ti su dodatni smještajni kapaciteti osigurani, kao i prostrana brodska ambulatna i blagavaonica za mornare kako bi se omogućilo zbrinjavanje spašenih osoba pri zadaćama pretraživanja i spašavanja. Prostori zapovjednika (kabina, kupaona, WC, blagavaonica i ured) nalaze se iza zapovijednog mosta u nadgrađu, a vrlo veliki komfor posade ogleda se u tome da su za sve ostale časnike na prvoj (glavnoj) i drugoj palubi osigurane jednokrevetne kabine. Dočasnici su smješteni u pet dvokrevetnih kabina, dok su mornari smješteni u četiri šestokrevetne kabine koje su sve na drugoj palubi. Blagavaonice za časnike i mornare, kuhinja i brodska ambulanta također se nalaze na glavnoj palubi. U prostranom zapovijednom mostu nalazi se sustav za nadzor koji omogućuje nesmetano praćenje do dvadeset plovila.
Naoružanje
Zanimljivo je kako su brodovi tijekom gradnje i opremanja, vjerojatno zbog političkih razloga, službeno početno bili deklarirani kao brodovi bez naoružanja iako je takvu vrsta plovila uobičajeno naoružati lakim, uglavnom topničkim naoružanjem. No, ipak je pramčani dio glavne palube dodatno pojačan i opremljen kako bi se na njega mogao smjestiti top kalibra do 76 mm, a isto tako s obje strane dimnjaka na palubi kaštela pored već postavljenog protupožarnog topa ostavljen je prostor za ugradnju dva manja topa kalibra 20 mm ili dvije teške strojnice kalibra 12,7 mm za blisku protubrodsku borbu kao i zadaće privođenja.
Postavljanju naoružanju pristupilo se tek nakon dolaska brodova u Maroko i primanja u Marokansku ratnu mornaricu. Na pramac je postavljen protuzračni top Bofors kalibra 40 mm, a s lijeve strane dimnjaka top GIAT F20 kalibra 30 mm, a postavljene su i dvije teške strojnice kalibra 12,7 mm.
Specijalna oprema
Unutar krmenog dijela brodova nalazi se zdenac u kojem su smještene dvije brze samonapuhavajuće brodice s krutim dnom duljine sedam metara. Ulaz, odnosno izlaz brodica iz zdenca omogućen je preko krmene podizne rampe koja se nalazi na krmenom zrcalu. Na bokovima krmenog dijela glavne palube postavljene su dizalice koje mogu poslužiti za prihvat, ukrcavanje i izbacivanje brzih brodica, a na lijevoj strani glavne palube smještena je i jedna brodica specijalne namjene tipa Zodiac. Krmeni dio glavne palube može, kada je rampa spuštena, poslužiti i za prihvat helikoptera. Ukrcane brodice osiguravaju obavljanje velikog broja raznih zadaća, od presretanja i inspekcije nerigistriranih plovila, plovila krijumčara i ilegalnih imigranata, zadaća spašavanja pa sve do pomoći u znanstvenim i pomorskim istraživanjima.
Za sprečavanje onečišćenja mora brodovi su opremljeni s po dva tanka kapaciteta 5m3 za disperzante te s dvije kuke duljine 8 m (samarice) koje služe za skupljanje krutog otpada s morske površine. Za protupožarnu namjenu na krovu kaštela postavljen je jedan protupožarni top (monitor) kapaciteta 400 m3/h.
Za stabiliziranje brodova pri lošim vremenskim uvjetima su u krmenom i pramčanom dijelu trupa ugrađena dva pasivna stabilizirajuća tanka s poprečnim kanalima (flum tankovi). Tankovi su ukupnog kapaciteta 25 tona, a mogu se po potrebi isprazniti kako bi se brodovima omogućila plovidba vršnim brzinama.
Za motrenje morske površine ugrađen je radar Decca Bridgemaster ARPA, dok je za potrebe navigacije postavljen radar Decca Bridgemaster koji radi u I frekvencijskom opsegu.
|
|
Temelj pogonskog postrojenja čine dva dizelska motora Wärtsilä Nohab 25-16V svaki snage po 3680 kW (5000 KS) pri 900 okr/min koji preko reduktora Renk pokreću dva brodska vijka s prekretnim krilima brzinom od 400 okr/min. Takva propulzijska konfiguracija osigurava najveću brzinu od 25 čvora. Doplov marokanskih brodova klase Rais Bargach pri ophodnoj brzini od 12 čvorova je 4000 nm, a autonomnost im iznosi 20 dana.
Za plovidbu malim brzinama od 6 do 8 čvorova pri tegljenju oštećenih brodova rabe se dva elektromotora Leroy-Somer snage po 240 kW koji preko reduktora pokreću osovine brzinom od 200 okr/min. Opskrba električnom energijom brodskih sustava osigurava se preko dva dizelska generatora Wärtsilä UD19L6 snage po 200 kW, a za slučaj nužde postavljen je dizelska generator Wärtsilä UD16L6 snage 80 kW.
Zaključak
Ophodni brodovi klase Rais Bargach koji su stacionirani u pomorskoj bazi Agadir na Atlanskom oceanu iznimno su s projektanskog gledišta, ali i gledišta krajnjeg korisnika (ratna mornarica, obalna straža, pomorska policija) zanimljivi brodovi. Svojim višenamjenskim kapacitetima osiguravaju obavljanje većeg broja zadaća na otvorenom moru, a jednostavni projekt ujedno je omogućio relativno male troškove gradnje i održavanja.
Uspješnost projekta potvrđuje i činjenica kako su uz pet brodova klase Rais Bargach i mauritanijskog broda Aboubekr ben Amer, prema izvornom OPV projektu brodogradilišta Leroux & Lotz i za Francusku ratnu mornaricu u razdoblju od 1994. do 1997. izgrađena tri broda tipa OPV.54 (Flamant, Pluvier, Cormoran). Brodovi su duljine preko svega 54 m, širine 9,8 m, gaza 2,75 i standardne istisnine 304 tone mogu djelovati na stanju moru 4. Najveća razlika, uz glavne izmjere u odnosu na marokanske brodove je u propulzijskom postrojenju. Naime, brodovi klase Flamant imaju CODAD propulzijsku konfiguraciju koju čine dva dizelska motora Deutz MWM 16V TBD 234 ukupne snage 4480 kW za plovidbu vršnim brzinama (23 čvora) i dva dizelska motora MWM 12V ukupne snage 1440 kW za plovidbu ophodnim brzinama (doplov 4500 nm pri brzini 12 čv).
Literatura:
The Naval Architect, veljača 1996., A. Preston, "Unusual OPV designs from Leroux & Lotz"
Defense, listopad 2001., P. Touzin, "Une premiere chez Leroux & Lotz"
The Naval Architect, veljača 1997., "Series of OPVs for Morocco"
Naval Forces, II 1996., A. Preston, " Leroux & Lotz "
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene