|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
Piše pukovnik mr. sc. Mirko KUKOLJ, dipl.ing.
 |
|
|
Malo je oružja koje u bliskoj borbi može biti toliko učinkovito kao poluautomatske sačmarice. Zahvaljujući svojoj fleksibilnosti pri uporabi različitih vrsta streljiva sve se češće mogu vidjeti u rukama policije i specijalnih vojnih postrojbi. Predstavljamo dvije poluautomatske inačice borbenih sačmarica razvijene na temelju postojećih komercijalnih modela uz ispunjavanje dodatnih vojnih zahtjeva
Sačmarica se kao vojno oružje počela rabiti u I. svjetskom ratu kada su američki vojnici došli u Francusku opremljeni Winchesterovim sačmaricama Model 1897. Ove su puške u rovovskim borbama bile tako učinkovite da je Njemačka čak uložila formalni protest u vezi s njezinom uporabom navodeći da je riječ o "nehumanom oružju".
Poznato je da bliske borbe na terenu kao što su gradovi, guste šume ili džungle odlikuju kratke udaljenosti uporabe te velika pokretljivost boraca. U takvim uvjetima ovakva vrsta oružja može biti dobrodošla. Svoje mjesto sačmarice nalaze i u tzv. misijama očuvanja mira u kojima se često rabe različite vrste streljiva: od neubojnog (gumeni meci, suzavac) do probojnog ili razornog. Osim toga, u vrijeme mira uporaba klasičnih automatskih pušaka mogla bi u gradovima rezultirati neželjenim civilnim žrtvama.
Tijekom povijesti sačmarice su nazivane različitim imenima. Na početku je rabljen izraz riot gun, a kasnije trench gun. Kasnije su vojni modeli ovih pušaka nazvani borbene sačmarice (engl. combat ili fighting shotguns). U posljednje vrijeme neki autori preferiraju termin taktička sačmarica kako bi naglasili mnogobrojne načine njezine primjene jer je modernim sačmaricama (zahvaljujući najvećim dijelom različitim vrstama streljiva) omogućeno obavljanje različitih zadaća.
Do nedavno gotovo sve borbene sačmarice bile su jednostavno modificirane sportske sačmarice. Tako je npr. Mossbergov vojnički model M590A1 nastao iz sportskog modela M500. Tek su nedavno vojnički zahtjevi postali izraženiji zahtijevajući od proizvođača konstrukciju strogo namjenskog oružja.
Sve puške sačmarice imaju neke zajedničke karakteristike. Prije svega to je kapacitet spremnika. Borbene sačmarice imaju spremnika kapaciteta od pet do deset metaka (neke i više), dok sportski modeli nemaju više od pet metaka u spremniku. Borbene sačmarice gotovo su uvijek napravljene iz polimernog materijala budući da su sintetički materijali robusniji od drvenih u teškim borbenim uvjetima. Konačno, većina današnjih taktičkih sačmarica je "slide action" iako i poluautomatski modeli polako ulaze na tržište. Razlog za dominaciju "slide action" je u tome što poluautomatske ne mogu funkcionirati potpuno pouzdano s cijelom paletom streljiva koje se danas proizvodi, posebno kada je riječ o neubojnom streljivu.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene