|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše Mario GALIĆ, prof.
 |
|
|
JH-7 je posljednji kineski samostalno razvijeni borbeni avion u 20. stoljeću i predstavlja svojevrsni anakronizam u svijetu suvremenih borbenih aviona. Iako je prvi prototip poletio 14. prosinca 1988., JH-7 je zapravo razvijen na temeljima znatno starijih tehnologija i aerodinamičkih spoznaja nego što bi se moglo zaključiti po spomenutom podatku. I takav je za kinesko ratno zrakoplovstvo bio znatan tehnološki skok, što i ne čudi ako se uzme u obzir činjenica da su MiG-19 i MiG-21, uz njihove derivate, činili kinesku zračnu udarnu moć osamdesetih godina prošlog stoljeća. Prema kineskim standardima JH-7 je u trenutku prvog leta bio vrlo moderan avion
Priča o razvoju JH-7 zapravo je priča o razvoju kineske zrakoplovne industrije. Napori novonastale komunističke Kine da svoje zrakoplovstvo opremi modernim letjelicama, ponajprije lovcima i bombarderima, doživjeli su katastrofalan udarac prekidom političkih i gospodarskih odnosa sa Sovjetskim Savezom. Sovjeti su u prvim godinama nastanka nove države pomagali u stvaranju nove vojne industrije, pa tako i u stvaranju dotad praktički nepostojećih kapaciteta za gradnju modernih mlaznih borbenih aviona. No prekid odnosa dogodio se prije nego je kineska zrakoplovna industrija uopće uspjela do kraja usvojiti licencnu proizvodnju tada modernih MiG-17 i MiG-19. U svakom slučaju nije bila spremna za samostalan razvoj. I prije nego što se uspjela oporaviti od prvog udarca, došao je drugi. Kineska kulturna revolucija, koja je trajala od 1966. pa do smrti Mao Ce-Tunga 1976., bila je vjerojatno još jači udarac nego odlazak sovjetskih savjetnika. Intelektualne i profesionalne "reforme", masovna uhićenja i preseljenja cijelih tvornica na lokacije gdje najčešće nije postojala ni osnovna infrastruktura potpuno su onemogućili kontinuirani razvoj novih projekata. Zato i nije čudno da su osnovni borbeni avioni kineskog ratnog zrakoplovstva početkom osamdesetih godina 20. stoljeća bili J-6 (MiG-19) i J-7 (MiG-21), te njihovi derivati Q-5 i J-8.
I dok su se lovačke misije još mogle obavljati donekle modernim J-7 i J-8, za jurišne su zadaće određeni zastarijeli MiG-15 i J-5 (licencni MiG-17). Dolazak domaćeg jurišnika Q-5 (nastao na bazi MiG-19) tek je djelomično poboljšao situaciju. Stanje s bombarderima bilo je još gore. H-5 (kopija Iljušina Il-28) i H-6 (kopija Tupoljeva Tu-16) sve su brže zastarjevali. Velik dolet i nosivost H-6 omogućili su da se opremi krstarećim raketama što mu je produžilo operativni vijek, ali je zato H-5 žurno trebao zamjenu.
Tako je razvoj avina koji će zamijeniti H-5 postao prioritet kineskog ratnog zrakoplovstva u prvim godinama nakon kulturne revolucije. U biti tražili su borbeni avion velikog doleta i nosivosti koji će moći preuzeti ulogu mornaričkog jurišnika namijenjenog za napade na brodove. Pokušaj da se Q-5 prilagodi za tu ulogu tek je djelomično uspio zbog premalog borbenog radijusa djelovanja i nemogućnosti uvođenja drugog člana posade potrebnog da bi se do kraja iskoristile prednosti ugrađenog radara. Iskustva s Q-5 pokazala su da je za ulogu mornaričkog jurišnika najprikladniji velik avion s dva motora i dvočlanom posadom. Kinezi su ustvari trebali nešto poput Tornada ili Su-24.
Razvoj novog aviona povjeren je tvornici Xian, koja je uz ostalo bila odgovorna i za proizvodnju H-6. Namijenjen za nasljednika H-5 novi je avion dobio oznaku H-7. H zapravo znači Hongzhaji (bombarder), dok je priželjkivana izvozna inačica trebala imati oznaku B-7. Novi je avion bio velik izazov za slabašnu industriju koja nije imala iskustava u razvoju i proizvodnji potpuno novih projekata. Iako su obavještajni analitičari na Zapadu očekivali da će Kinezi pokušati kopirati MiG-27, Su-24 ili Tornado, oni su se, svjesni svih mogućih teškoća, ipak odlučili za nešto jednostavniju koncepciju dvomotornog visokokrilca sličniju francusko-britanskom Jaguaru. Zapravo je H-7 po ustroju najsličniji jugoslavensko-rumunjskom Orlu. Je li bivša Jugoslavija pomagala u razvoju H-7 za sada ostaje tajnom.
Oba projekta imala su spletom okolnosti slične probleme koji su se odnosili na nabavu ili proizvodnju odgovarajućih motora. Kinezi su svom H-7 projektu namijenili domaće motore, ali ih je nemogućnost njihovog uspješnog dovršetka natjerala na kupnju određenog broja britanskih motora Rolls-Royce Spey. Ukupno je kupljeno 50 Spey Mk.202 motora, što je Kinezima omogućilo dovršetak 24 prototipna i predserijska aviona. Problemi s razvojem naveli su Kineze da o H-7 ne daju informacije, tako da se o projektu znalo vrlo malo sve do 1995. kad je objavljena prva crno-bijela fotografija s dvije protubrodske rakete pod krilima.
U to vrijeme avion je dobio i novu oznaku - JH-7. Prefiks JH je oznaka za Jianjiji-Hongzhaji ili lovac-bombarder. Iako se vjerovalo da izvozna inačica ima oznaku FB-7, 1999. Kinezi su objavili da će JH-7 svijetu nuditi pod imenom Flying Leopard, uklopivši se tako u modne trendove imenovanja borbenih aviona s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Zapadni stručnjaci procjenjuju, ili se bar nadaju, da Flying Leopard neće postići znatniji izvozni uspjeh.
U međuvremenu i prije nego što je razvoj JH-7 okončan, Kinezi su obnovili svoje veze s Rusijom i državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Jedna od posljedica bila je kupnja licence za proizvodnju vrlo modernih borbenih aviona Su-27 i kupnja 45 višenamjenskih Su-30MKK, uz veliku vjerojatnost kupnje licence i za njihovu proizvodnju. Time je projekt JH-7 dobio potpuno nov kontekst. Vijesti oko različitih opcija nabave motora govore u prilog nastavka razvoja i gradnje JH-7. Uz suvremenu rusku avioniku i radare te uz nove generacije kineskih laserski, TV i radarski vođenih bombi i projektila JH-7 bi mogao biti dobar borbeni stroj za prvu trećinu 21. stoljeća, bez obzira što je u njegovoj osnovi tehnologija šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kako bi se što bolje prilagodio novim potrebama kineske vojske i uskladio s mogućnostima višenamjenskih Su-30MKK, pokrenut je razvoj znatno modernijeg JH-7A. Čak je objavljeno i nekoliko fotografija novog aviona iako je i dalje nepoznanica je li JH-7A namijenjen kineskom zrakoplovstvu ili isključivo za izvoz.
|
|
||
|
stranica 1/3
|
 |
|
|
|
||
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene