Pišu puk. Josip MARTINČEVIĆ-MIKIĆ, dipl. ing., sat. Viktor KOLOVRAT, dipl. ing.

Odnos SAD-a prema offsetu
S obzirom da se konferencija održavala u Washingtonu najveći dio prvog dana konferencije odnosio se na gledište Sjedinjenih Američkih Država, te zakonsku regulativu koja ograničava vladu SAD-a u ponudi offset programa pri prodaji američkih proizvoda vojne i zrakoplovne industrije. Svoje viđenje problematike offseta iznijeli su Daniel O Hill, direktor Ureda za industriju i sigurnost američkog Ministarstva trgovine (US Department of Commerce), Deidre A Lee, direktorica nabave u Uredu ministra obrane (Office of the Secretary of Defence for Acquisition, Technology & Logistics), Joel Johnson, potpredsjednik AIA (Aerospace Industries Association) za međunarodne odnose, Beth M Baker, zamjenik direktora Odjela za politiku i planiranje DSCA (Defense Security Cooperation Agency), te general pukovnik u mirovini Charles Dyke, direktor International Technology & Trade Associates.
Politika Vlade SAD prema offsetu može se najkraće razlučiti u trima odlukama iz travnja 1990. koje proizlaze iz zakonske regulative o javnoj nabavi-DFARS (Defense Federal Acquisition Regulation Supplement), a to su:
- agencije vlade SAD ne smiju poticati, neposredno utjecati ili obvezati domaće tvrtke na offset sporazum,
- vlada SAD-a neće financirati offset programe,
- odluka o pružanju offseta i odgovornost za pregovaranje i primjenu offset sporazuma stvar je tvrtki uključenih u sporazum.
Vlada SAD-a kao najveći izvoznik naoružanja i vojne opreme (Tablica 1), te proizvoda civilne zrakoplovne industrije vidi u offsetu prijetnju domaćoj ekonomiji u smanjenju broja zaposlenih i prijenosu visoke tehnologije u druge zemlje. Stoga je upitna i mogućnost zahtjeva za offsetom pri nabavi naoružanja i vojne opreme preko tzv. FMS (Foreign Military Sale) programa u kojem se ugovor o nabavi NVO sklapa s vladom SAD-a. Ukoliko se i postavi zahtjev za offsetom, svi troškovi offseta bit će uključeni u krajnju cijenu proizvoda. Druga mogućnost nabave NVO-a je preko tzv. DCS (Direct Commercial Sale), odnosno izravnim pregovaranjem s tvrtkom proizvođačem NVO-a, gdje dobavljač ima nadzor nad cijenom proizvoda i primjenom offseta, ali, s druge strane, mora sam voditi računa o kontroli kvalitete.
Prema podacima International Technology & Trade Associatesa, vrijednost američkog offseta za izvoz proizvoda za potrebe obrane godišnje iznosi oko 3 milijarde dolara. U razdoblju od 1993. do 1998. godine 90 % američkog offseta odnosilo se na izvoz proizvoda za potrebe ratnog zrakoplovstva. Od toga je 40% bio izravni offset, 56% posredan offset, dok je 4% bilo nedefiniranih offset transakcija. Najveći dio offset transakcija obavljen je s razvijenim zemljama, s Finskom 3,1 milijardu USD, Velikom Britanijom 2,3 milijarde USD i Nizozemskom 1,2 milijarde USD.
Osvrt na američko gledište o offsetu iz europske perspektive iznijeli su Werner Kaelin iz švicarskog veleposlanstva u Washingtonu, Ena Bjerregaard, direktor danskog DAIA (Defence & Aerospace Industries Associations), te Mary Bell iz britanske organizacije za potporu izvoza DESO (Defence Export Services Organisation). Njihova zajednička primjedba je da SAD imaju otvoren pristup tržištu Europe, dok svoje tržište zatvaraju samo za domaću vojnu industriju, a primjenu offseta ne samo da ne potiču nego je i ograničavaju.
Prema američkoj asocijaciji ITTA, primjeri najvećih offset transakcija su prodaja helikoptera Apache tvrtke McDonnell Douglas Nizozemskoj u vrijednosti od 1 milijarde USD, gdje se McDonnell Douglas obvezao offset sporazumom uložiti 1,5 milijardi USD u nizozemsko gospodarstvo.
Španjolska je od SAD-a kupila zrakoplove F/A-18 u vrijednosti 1,8 milijardi USD. Ugovorom je predviđen posredan offset u vrijednosti od 1,5 milijardi USD namijenjen prodaji proizvoda španjolske metaloprerađivačke industrije, kemijske industrije, brodogradnje, suncokretovog ulja, papira i mramora na američkom tržištu.
Južna Koreja je u sklopu ugovora za nabavu 12 aviona F-16C/D od tvrtke General Dynamics, te još 36 aviona čija je montaža provedena u Južnoj Koreji, dobila kao dio offseta i licencu za proizvodnju 72 aviona F-16, te 30% vrijednosti za posredni offset. Ukupna vrijednost ugovora iznosila je 5,2 milijarde USD.
Primjer europskog offseta je ugovor francuske tvrtke GIAT Industries koja je Ujedinjenim Arapskim Emiratima prodala 436 tenkova Leclerc u vrijednosti 3,5 milijardi USD, a zauzvrat offset obveze GIAT-a iznosile su 2 milijarde USD.

	stranica 1/2