|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
Piše kapetan fregate mr. sc. Goran ŽANKO
 |
Razvoj od podmornice Delfino do kraja 2. Svjetskog rata
|
|
Brodograditelji diljem svijeta znaju tko je Brin, Bernardis ili Laurenti. Unatoč svojoj samozatajnosti podmornice su pokazale talijansku zastavu na mnogim morima i oceanima. Projektanti, brodogradilišta i podmorničari uz mnoge nedostatke, svaki na svoj način dali su golemi doprinos razvoju podvodnih jedinica i njihovu učinku. Razina njihove djelotvornosti nije bila rezultat hrabrosti posada ili inovacija (elektrozavarivanje čvrstog trupa), već prije svega kolebljivosti Supermarine (vrhovnog zapovjedništva mornarice) i političkog vrha kako u promjeni načela taktičke uporabe jedinica tako i primjene inovacija - aparata ML
Razvoj i uporaba podmornica su u uskoj vezi s doktrinarnim promišljanjima o vođenju pomorskih ratova, razinom primjene inovacija u brodograđevnoj industriji i željama/mogućnostima političkih lobija određene zemlje.
Na izgradnju golemih flota kapitalnih brodova ponajprije je imala utjecaj teorija o "pomorskoj moći" (sea power) admirala Alfreda Th. Mahana. Određujući pojam, bit i temeljne čimbenike pomorske moći (zemljopisni položaj, fizičke odlike zemljišta, veličinu nacionalnog teritorija, broj stanovnika, nacionalni karakter, politika) odredio je strategiju doktrine o "vladanju morima" (command of the sea) koja bi se postizala uništenjem/neutraliziranjem protivničke flote u odlučujućoj bitki. Velikog zagovornika je imao u engleskom teoretičaru admiralu Philipu Colombu prema kojem je engleska flota trebala biti jača od ukupnih pomorskih snaga dviju sljedećih europskih ratnih mornarica na svjetskoj ljestvici. Navedena teorijska promišljanja polučila su usvajanjem pomorske doktrine o "standardu dviju sila" (two powers standard) 1889. U Francuskoj se pod uplivom admirala Aube Hyacinthe razvila pomorska strategija, poznata u teoriji kao "mlada škola" (jeune ecole) koja je zastupala da prevagu u pomorskom ratu imaju napadna djelovanja i uništenje neprijateljskih pomorskih snaga djelujući po pomorskim prometnicama brzim pomorskim jedinicama-torpiljarkama. Francuska postaje vodeća zemlja u izgradnji torpiljarki i podmornica. Ta je teorija kasnije odbačena i u Francuskoj. Imala je golemi upliv na doktrinarna promišljanja zemalja s malim mornaricama. U skladu s ovom teorijom u sljedećim sukobima na moru napadna djelovanja na neprijateljske pomorske prometnice imala su golemu primjenu, ali ne kroz "odlučujuću" uporabu torpiljarki već podmornica.
Od doktrinarne škole zapadnih sila tog razdoblja jedino odstupanje može se uočiti u teorijskim promišljanjima ruskog admirala Stjepana Makarova objavljenim pod nazivom "Razmišljanja o pitanjima pomorske taktike" (Rasuždenija po voprosom morskoj taktiki). Posebno je raščlanio problematiku obrambenih djelovanja pomorskih snaga zastupajući inačicu prema kojoj se uspjeh postiže kroz sinergiju svakodnevnog bojnog djelovanja zbog postizanja neprekidnosti svojih pomorskih prometnica + flota + uporaba lakih obalnih snaga + oslonac na obalnu obranu.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika
 |
|
 |
Optimizirano za Internet explorer u 1024x748 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za nakladništvo, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene